Ako je pozornica izvan kaveza, zašto publika stoji unutar njega?
Marinu Tironiju, prvoj reality zvijezdi na hrvatskim prostorima
Troje ljudi koji su ga promatrali iza rešetaka začepilo je nosove. Dvoje je svrnulo poglede, a jedan je čak i komentirao. U zoološkom vrtu, babunu se svidjela njegova ranojutarnja predstava pa je počeo kričati i skakati od veselja, privlačeći pažnju i prolaznika koji se nisu zaustavljali pored njegova kaveza. Čitavog života, naime, bilo mu je čudno zašto ti ljudi iza rešetaka dolaze i gledaju upravo njega. Kad već godinama nije uspijevao pronaći odgovor, odlučio je početi izvoditi pizdarije koje su uveseljavale i njih i njega. Pretpostavljao je da su već danima ljubomorni na njegovu slobodu pa su se natiskivali na rešetke u nadi da će ih on, slobodan majmun, osloboditi. Takvo nešto nije dolazilo u obzir! Umjesto toga, svakog je dana svojim teatralnim obavljanjem nužde slao im poruku: poserem se ja na vas!
- Hej, ljudi, ja sam slobodan! - vrištao je i pravio grimase. - Vidite, ja se mogu posrati gdje god želim! Kad ste se VI posljednji put posrali iza tih rešetaka meni na očigled?! - smijao im se, dok su se oni međusobno pogledavali sputani rešetkama. Promatrali su ga sa zanimanjem. On se osjećao kao glavni glumac kojem je uloga odlično pristajala. Komentirali su i upirali prstom u njega. Povremeno bi se zaletio i skočio na rešetku, a potom zadivljeno gledao kako ga se publika boji. Visio bi tako satima na rešetki i kezio očnjake. Uistinu je bio kralj!
Tog jutra njegova je crvena guzica još uvijek je bila prljava od govna koje je upravo posrao. Ljudi koji su se odmakli kad je skočio na rešetku polako su se ponovno približili. Jedna blesava mala djevojčica čak mu se približila na dohvat ruke. Majka je brzo dotrčala do kaveza i odmaknula je od rešetke. Iza leđa okupljene svjetine izgrdila ju je:
- Majo! Ne smiješ toliko blizu prilaziti životinjama! - vikala je dok se malenoj u oku nije pojavila suza. Babun je i dalje visio na ogradi nastavljajući uveseljavati okupljeno mnoštvo. - Gledajte me! Gledajte me kako sam opasan! – urlao je praveći od sebe ultimativnog majmuna, no ljudi su već polako počeli gubiti interes za njegovu predstavu. Dvoje ih odšetalo je svoju djecu dalje prema slonovima, a jedan zaljubljeni par nastavio je šetati prema tuljanima. Mlada mama uspjela je obuzdati svoju djevojčicu obećavši joj lizalicu ako bude dobra. I njih dvije su se udaljile u smjeru slonova. Babunovo kričanje potrajalo je sve dok je bilo publike koja je bila spremna slušati. Više nije bio kralj i bilo je vrijeme da siđe s ograde. Dvoje ili troje ljudi još uvijek je stajalo pred njegovim kavezom.
Babun se uputio prema središtu kaveza. Ostarjeli bračni par u tom trenu približi se ogradi. Imali su uvid u njegova dlakava leđa i crvenu napuhanu guzu. Promatrali su ga i smijali mu se. On se osjećao razočaran i napušten. Zašto taj trenutak slave nije trajao nekoliko minuta dulje? Ipak su oni iza rešetaka, ipak oni dolaze vidjeti njega! Kako li su samo nezahvalni! On ovdje pokazuje svoje najuvježbanije trikove, a oni ga ne šljive ni pola posto! Ma kvragu, koga briga za tako nezahvalnu publiku!
Bacio je pogled na vlastito jutarnje govno koje se počelo sušiti na pijesku kaveza.
- Ma kvragu i sa svima njima! - pomisli bijesno i iz okreta ga zavitla prema rešetki.
Ivan Szekeres
književni uradak


