Moram priznati da sam bicikl naučio voziti podosta kasno u usporedbi s drugom predškolskom djecom, dakle negdje sa sedam godina, ljeto prije nego li sam krenuo u školu. Bicikl na kojem sam naučio voziti bio je jedan mali zeleni Pony, s ručnom i nožnom kočnicom, blatobranima i svjetiljkom na dinamo. Dvije ili tri godine kasnije, kad mi je Pony postao premali, dobio sam na korištenje bakin zeleni UNIS, kojeg je bilo moguće i sklopiti popola i jednostavno staviti u gepek. Njega sam razvlačio sve negdje do osmog razreda kada sam dobio svoj prvi i do sada jedini MTB, kojeg sam ponosno s prekidima vozio više od 12 godina, a nepopravljivo je stradao pred godinu dana u sudaru sa francuskim turistom koji je bezbrižno šetao biciklističkom stazom na Vukovarskoj. Turistu, naravno, nije bilo ništa, ja sam izgrebao koljena, ali zato je rama na spoju kod prednje vilice i upravljača napukla i mislim da je nema smisla popravljati. Vrijeme je da i ovaj bicikl ode u rotoparnicu povijesti.

Razlog zašto ponovno razmišljam o kupovini bicikla jest prvenstveno činjenica da će se moji uvjeti života za koji tjedan malko promijeniti i da ću od tog trenutka živjeti malo dalje od posla i s obzirom da ili autom ili gradskim prijevozom moram barem dijelom proći dvije velike zagrebačke avenije i jedan most na kojima se i u jutarnjim i u popodnevnim satima stvaraju velike prometne gužve. S druge strane, istovremeno, skoro do samog posla izgrađene su ili iscrtane biciklističke staze, tako da bi mi vjerojatno do posla trebalo skoro duplo manje vremena nego automobilom. Ciljl mi je pronaći neki trekking ili city bike, ili čak možda i neki lakši MTB, neke srednje kategorije, dakle da mi se ne raspadne za godinu ili dvije, a opet da se lopov ne zaljubi u njega na prvi pogled i precvika mi lokot pod svaku cijenu. Naravno, tako nešto je uistinu teško naći i zato sam prošli tjedan obišao dućane i ono što tražim je uglavnom u cijenovnoj kategoriji od dvije do tri tisuće kuna, budući da je za moju visinu i težinu potrebna veća i čvršća rama (barem 22′’), budući da se jefitniji bicikli uglavnom proizvode s manjom ramom.

No, osim za odlazak na posao, bicikl namjeravam koristiti za vikend vožnje po Zagrebu i okolici, možda za izlete i u druge gradove (nešto se priča o ukrcavanju bicikala na vlak) te na ljetovanju, tim više što je Cres poznat po biciklističkim stazama ali i brdima, tako da se nadam da ću do ljeta steći barem malo kondicije. O svemu tome, naravno, biti će još riječi, jer ovo je tek - početak.

Povezani članci

• Predložite ime za mog novog dvokotačnog limenog ljubimca… :-)
• Boda-boda, piki-piki i bicikli od bambusa
• Nastavljam ti priču o Toshibinom 4S brzom nuklearnom reaktoru… :-)
• Idemo zaključiti raspravu o reklamiranju na blogovima…
• Zašto je Google kupio Jaiku, a ne Twitter?
• Pričam ti priču o Toshibinom kućnom nuklearnom reaktoru… :-)