Uh, već dva mjeseca nisam ništa napisao i blogove nisam pratio već skoro dobrih tri mjeseca, što uključuje i neke drage ljude od kojih se ipak s nekima čujem preko Skypea ili mobilnom telefonijom. No, nenadano sam jučer iz nenadanih izvora saznao da netko čita moj blog i da se on nekome uistinu sviđa. Kažem, nenadanih izvora, jer koliko se sinova može pohvaliti, da njihovi roditelji povremeno čitaju njihov blog, a još k tome i da im se sviđa. Nisam zatajio svojim roditeljima svoj blog, osim toga, sve i da jesam, kad se u Google ukuca moje ime i prezime, ovaj blog je prvo što izleti pa niti nema smisla tajiti. Dakle, rekao sam im, pokazao stranicu i nisam ništa više pitao, ali ispada da im se sviđa. To opet navodi na zaključak da, ako dobivam pohvale čak i iz roditeljskih krugova, onda je ovo definitivno dobar blog i onda zavrjeđuje da sutra uplatim još godinu hostinga i domene i da ga zadržim. :-))

I naravno, vjerojatno prežvakana tema u blogerskim krugovima: blog Vlatke Pokos. Naravno, kako ne pratim za to sam pukom slučajnošću saznao na RTL-ovu Dnevniku još dok sam bio na moru, ali sve do danas nisam dospio to čudo pogledati. Naime, za vođenje bloga je potreban laptop, pa je laptop potrebno kupiti, a kad Vlatki Pokos strojček odbije karticu, onda je to vijest za naslovnicu 24 sata. Navodno čak postoji i snimka toga, koju je valjda netko prodao za 500 kuna. No, meni je fascinantno kad se sjetim s kakvih sam sve računala vodio blog još od 2004. godine, od terminala sa touch-screenom na svom faksu, preko uredskih računala na bivšem poslu, računala po fakultetima, knjižnicama, internet kafićima, a par puta čak i putem SMS poruka. Kvragu, inspiracija ne bira. Naravno, na um mi nije padalo kupiti laptop samo radi toga. To je otprilike kao upregnuti Porscheov motor da vuče sanjke, činilo mi se onomad. Od tada je ovaj laptop na kojem pišem preživio i pisanje bloga i programiranje i web-dizajn i prevođenje knjige i poslovnu komunikaciju i koješta drugo, od čega se nekih stvari više niti ne sjećam. U zbirci programa nalaze se i rječnici i alati za grafičko programiranje i programi za organizaciju bilješki, pa onda alati za crtanje, a mislim da je čak gore još uvijek i pokoja besplatna igrica za ubijat dosadne sate.

Uglavnom, da dovršim priču, ovaj blog ostaje još godinu dana, a onda iduće godine opet ide na razmatranje. Pauza u pisanju mi je godila, baterije su pune, nude mi se prilike da pišem o različitim temama. No, o tome ću kad bude realizirano. Trenutno prvo želim diplomirati i naći posao.

Povezani članci

• Višak informatičke i manjak elementarne pismenosti među klincima
• Akcija: do punog gepeka za klince bez računala! :-)
• Vjetroelektrane i u kontinentalnoj Hrvatskoj?
• Johnny Cash & The Muppets - Duhovi-jahači na nebu… :-)
• Zašto je Google kupio Jaiku, a ne Twitter?
• Što je to Bez!Komentara pregovarao s Vesnom Škare-Ožbolt?