Vjerojatno ste već davno čuli za slučaj Damira Fintića, urednika i vlasnika portala Vukovarac.net koji je osuđen na četiri mjeseca zatvora i godinu dana uvjetno zbog objavljenih članaka i komentara na račun Vladimira i Dragice Štengl, bivšeg gradonačelnika Vukovara i njegove supruge. Na sajtu je pred dvije godine objavljena anonimna kolumna u kojoj se iznose navodne objede na njihov račun. Konkretnu kolumnu nisam pročitao, no koliko se sjećam priče, urednik je odbio maknuti sporne natpise i ispričati se, budući da je odlučio zaštiti anonimnog korisnika koji ih je objavio. No, u cijeloj priči previdio je jednu činjenicu, a to je da je on kao urednik i vlasnik portala odgovoran za sve objavljene sadržaje (i ono što sam objavljuje i ono što objavljuju njegovi čitatelji). On navodno tvrdi da je želio “pokrenuti portal na kojem bi svatko mogao napisati što god hoće o kome god hoće” i traži zaštitu ili bilo kakav vid pomoći, no kad se bolje pogleda, sam se doveo u takvu kašu.

O tom problemu imao sam i dugačak razgovor s vrlo prijaznim momcima iz tvrtke S.H.O.P. Centar d.o.o. prije nego li sam otvorio svoj sajt na kojem se nalazi ovaj blog, gdje su mi pojasnili i uobičajenim sadržajima i pod kojim uvjetima smatraju da je potrebno da uklone sadržaj. Da bude još gluplje, oni su u doba objavljivanja spornih članaka hostali i taj famozni Vukovarac.net pa sam i spomenuo kao slučaj za koji znam za što su se vjerojatno primili za glavu jer sam vjerojatno tada već bio tko zna koji po redu koji ih ispituje o tome. No, na stranu hosting, ja sam, kao urednik i vlasnik bloga krivično odgovoran za sve potencijalno glupe, uvredljive, klevetničke i objedničke komentare koje objavite na mom sajtu, a da na njemu ne zarađujem niti kunu. To me podsjeća na vremena dok sam kao mlađi volontirao za odmarališta “Vladimir Nazor”, gdje je jedina naknada bila dnevnica, a svatko od nas odgojitelja imao je krivičnu odgovornost nekad i nad tridesetak derišta u rasponu od 7 do 15 godina. No, dok je rad s deriščladi tada još donosio kakvu-takvu zadovoljštinu, čitanje glupih, uvredljivih, klevetničkih i objedničkih komentara, od kojih vrve portali dnevnih novina u Hrvata (a povremeno znaju zalutati i na moj blog). Recimo, što reći kada na godinu dana star članak o pljački umjetnina u Ermitažu u St. Petersburgu dobite sljedeći komentar:

Uvod- Rusija je država u općem rasulu! - Sam naslov koji je suština arogancije i podcjene Rusa je nevjerojatan! Tko je taj tekst napisao? Ja ču tebi ovak dragi ¨”BEZ KOMENTARA” , Počisti pred svojim pragom a onda manu nalazi u drugom! Hrvatska nije zemlja Već Balkanska Krčma koju su orobili teški kapitalisti DINASTIJE TUĐMAN stoga neseri o nekoliko figura koje su ukradene Rusima već piši o milionima Koje su ukradene HRVATIMA od NJIHOVOG DRAGOG FRANJE! Moj komentar je oštar poput britve i boli te pa čes ga zato i pobrisati jeli?

Nisam obrisao komentar, iako bi da se netko iz obitelji Tuđman jako zainati vjerojatno pronašao elemente klevete i objeda, jer on najbolje govori o samom autoru. Oni koji me poznaju ili barem oni koji su pročitali sadržaj ovog sajta pod naslovom “O autoru”, vrlo lako će otkriti da sam ljubitelj Rusije i da s ovakvim stvarima nemam ništa. Da stvar bude još tužnija, članak na kojeg je spušten ovaj komentar pisan je umjereno, benigno i s upravo suprotnom inklinacijom od one koja se ovakvim komentarom nastoji imputirati. Da je komentar bio samo “mrvicu oštriji” vjerojatno bi stvarno bio obrisan, jer si ni u najgorem ludilu ne mislim priuštiti niti obavjesne razgovore u policiji, a kamoli sudski proces.

Stoga, dragi moji komentatori, apsolutne slobode objavljivanja sadržaja na privatnim medijima poput mog bloga nema, a s obzirom da imam kao vlasnik medija zakonsku odgovornost nadzora nad objavljenim sadržajima, nema teoretske šanse da ću na ime neke “apsolutne slobode izražavanja” ostavljati bilo kakve potencijalno neprimjerene sadržaje i završiti kao gore spominjani nesretni telekomunikacijski tehničar. Niti jedan privatni vlasnik ovakvog medija zapravo ne bi niti trebao se uopće dovesti ni blizu ovakve situacije koja se dogodila g. Damiru Fintiću. Jer nije isto ako vas netko odluči tužiti kao privatnu osobu ili kao tvrtku, a još je manje svejedno ako netko kao u slučaju g. Fintića protiv vas uzme g. Hodaka za odvjetnika… :-)) … stoga se bolje držite one stare: “Ispeci, pa reci…”

Povezani članci

• Moje kratke priče čitatelju nadohvat ruke
• Idemo zaključiti raspravu o reklamiranju na blogovima…
• “Rat veletrgovaca do istrebljenja” ili reklama za Interspar?
• Zašto pokrećem priču o biciklima?
• Zašto gradnja europskog nuklearnog reaktora (EPR) u Finskoj toliko kasni?
• Zašto je Google kupio Jaiku, a ne Twitter?