Svoju seriju o sudbinama brodova započet ću s jednim koji je možda imao najburniji životni vijek od svih brodova koje znam. Od 1938. kad je naručen, u izgradnji preživio svjetski rat i bombardiranje, bio preprodan, doživio otmicu i na kraju potonuo nakon požara 2. prosinca 1994 nedaleko od obale Somalije.

Mladi dani

Brod o kojem danas govorim naručen je 1938. godine za tvrtku Rotterdamsche Lloyd, međutim njegova izgradnja usporena je 2. svjetskim ratom i dvama bombardiranjima koja je preživio na doku u Vlissingenu. Konačno je porinut 1946. godine pod imenom Willem Ruys, a prvo putovanje doživio je 1947. Nakon 17 godina u službi, sada već u najboljim godinama, brod je preprodan napuljskoj tvrtci Lauro Line i preimenovan u ime koje ga je kasnije proslavilo u svijetu: Achille Lauro. 1966. nakon temeljite renovacije ulazi u službu.

Achille Lauro

Čitava priča oko otmice broda počinje 1. listopada 1985., kada su Izraelci bombardirali sjedište PLO-a u Tunisu. Za odmazdu, pripadnici PLF-a (Palestinian Liberation Front) koji su podržavali PLO, otimaju brod nedugo nakon isplovljavanja iz luke u Aleksandriji prema Port Saidu. Sama otmica nije bila izvedena kako treba, jer su četvorica otmičara (među kojima i Abu Abbas, vođa PLF-a) prijevremeno otkrivena od strane posade, pa je do otmice došlo naglo i neplanirano. U zamjenu za puštanje 350 članova posade i između 60 i 80 putnika (većinom Amerikanaca) koji su preostali na brodu, nakon što je dio putnika otišao gledati piramide, tražili su puštanje 50 Palestinaca iz izraelskih zatvora. Brod su, umjesto u Port Said usmjerili prema luci Tartus u Siriji, a nakon prvog javljanja u kojem su obavjestili svijet da je Achille Lauro otet, u eteru je zavladala tišina. Brodska radio stanica bila je ugašena i brod je bilo nemoguće locirati.

Sirijske vlasti, međutim, nisu bili kooperativne kao što su otmičari nadali i odbile su dati dozvolu da Achille Lauro pristane u luci Tartus. U pregovorima se međutim pojavila i rečenica od strane otmičara: “Koja je situacija? Ubit ćemo i drugog taoca. Polako gubimo strpljenje.” Ubojstvo taoca, međutim, nije bilo moguće potvrditi. Nakon što su sirijske vlasti definitivno odbile mogućnost da brod uplovi u njihovu luku, brod je usmjeren prema originalnoj destinaciji Port Saidu. Tamo je uplovio i nakon dva dana pregovora između otmičara i egipatskih i palestinskih pregovarača u koje se upleo i PLO, činilo se da su svi putnici i članovi posade pušteni bez posljedica.

No prava istina trebala je tek izaći na vidjelo…

Ubojstvo Klinghoffera

O ubojstvu jednog od putnika vezanog uz kolica, zato što je Židov, saznalo se tek nakon što su pušteni svi taoci, a otmičari predani PLO-u i omogućen im je siguran prolaz do Tunisa na komercijalnom letu iz Egipta. Prvi je o ubojstvu jednog od talaca progovorio kapetan broda, koji ni sam nije mogao potvrditi da li je on uistinu ubijen. Pod prijetnjom ubojstva posade i s pištoljem uperenim u glavu kapetan je bio prisiljen pri pregovorima reći da je sa svim putnicima sve u redu. No, reakcija Amerikanaca na činjenicu da je ubijen taoc koji je bio građanin SAD-a, bila je brza. Još dok su otmičari letjeli prema destinaciji u Tunisu, njihov avion su presreli američki lovci i prisilii ga da se spusti u NATO bazu Singonella na Siciliji, gdje je otmičare, nakon nesporazuma sa SAD-om uhitila talijanska policija. Nakon uhićenja, uz opći protest SAD-a, otmičarima je dopušten nastavak putovanja. Egipćani koji su tražili ispriku zbog presretanja njihovog aviona, od strane SAD-a nisu je nikad dobili. Amerikanci su beskrupulozno učinili ono što su mislili da su morali.

Temeljena na priči o otmici Achille Lauro i ubojstvu jednog od talaca, prema libretu Alice Goodman uz glazbu Johna Adamsa, 1991. skladana je opera: “Smrt Klinghoffera”, koja je izazvala poprilične kontraverze, a filmska verzija te opere snimljena je 2003. godine.

Sudbina otmičara

Abu Abbas je, nakon što je napustio jurisdikciju Italije, osuđen za otmicu in absentia, a 1996. se ispričao za otmicu broda Achille Lauro i Klinghofferovu smrt te pozvao na pomirbu između Palestinaca i Izraelaca. Isprika je, međutim, odbijena od strane SAD-a i obitelji Klinghoffer koja je tužila PLO zbog ubojstva Leona Klinghoffera, no PLO je isplatio nepoznatu odštetu obitelji i stvar je time riješena. Tijekom akcije u Iraku, 2003., Abu Abbas je uhićen, međutim prije nego što mu je suđeno za ubojstvo i otmicu, umire u američkom zarobljeništvu početkom 2004.

Od preostale trojice otmičara dvojica su puštena 1991. prije odsluženja pune zatvorske kazne, od kojih je jedan umro 2004., a za drugog se ne zna gdje i što je s njim. Što se tiče trećeg otmičara koji je bio osuđen na 30 godina i odsluživao kaznu u zatvoru Rebibba u Rimu, uspio je pobjeći u Španjolsku tijekom dopuštenog odmora 1996., no ubrzo je uhvaćen i vraćen u Italiju.

Sudbina broda

Nakon otmice, Achille Lauro je nastavio svoju službu i ponovo dobio zastavu nakon što je kompanija Lauro Line postala je StarLauro. Godine 1994. Achille Lauro se zapalio nedaleko od obale Somalije i napušten potonuo nakon trodnevnog požara.

Zvijezda koja je rođena u oružju, umrla je u vatri…

Za čitanje

Čitavu priču o brodu Achille Lauro možete naći na BBC-jevim stranicama u tri nastavka:

Povezani članci

• Wilhelm Gustloff - brod sudbonosna imena
• Brigitta Montanari
• Pong Su
• Google bombing: “hrpa bezveznjaka” (updated & statistika)
• Još jedna promašena reklamna kampanja Greenpeacea
• Energetska budućnost Hrvatske temeljit će se na termoelektranama? A Kyoto protokol?!