Pong Su
Nastavljajući priču o sudbinama brodova, navodim slučaj sjevernokorejskog teretnog broda Pong Su, koji je u to vrijeme plovio pod zastavom pogodnosti male polinezijske otočne državice Tuvalu i zbog sumnje da se na njemu nalazi pošiljka heroina koja je namijenjena Australiji. Tijekom zauzimanja broda na njemu uhvaćen i jedan sjevernokorejski diplomat, što je moglo značiti da je sjevernokorejska vlada sve do samog tiranina Kim-Jong-ila upletena u međunarodnu trgovinu drogom.
Zastava pogodnosti
Prije svega, kako bih objasnio fenomen da sjevernokorejski brod plovi pod tuđom zastavom, potrebno je objasniti što je to to zastava pogodnosti. Zamislimo li da pojedinac ili tvrtka odluči posjedovati veći teretni ili putnički brod ili tanker ili neko drugo veliko plovilo koje ne upada u klasu jahte, jedrilice ili koče. Svaki brod koji se nalazi na moru, još od davnih vremena mora imati zastavu pod kojom plovi i na taj način ta pokretna imovina potpada pod zakonodavstvo države pod čijom zastavom plovi. Pokušamo li plovilo registrirati u državi poput recimo Nizozemske, Velike Britanije ili čak naše Hrvatske, sam postupak registracije mogao bi biti vrlo skup, a ujedno ja na brod, kao i na svaku drugu pokretnu imovinu potrebno plaćati porez, koji u nekim državama može biti i vrlo visok. No, Panama se dosjetila da pojednostavi registraciju broda i postave vrlo niske naknade po tom pitanju, te pruži vrlo niske poreze na pokretnu imovinu postavši time jedna od najvećih i najjačih trgovačkih pomorskih sila. S druge strane neke druge države poput Liberije, Kambodže ili Bahama, imaju osim relativno niskih naknada i kriterja za registraciju, te poreza i nedovoljno regulirana prava radnika te sigurnosne standarde na brodovima, tako da se mnogim kompanijama, u krvavoj i bespoštednoj utrci za profitom (ali i pomorskim krijumčarima op.a.) jako isplati imati brodove pod zastavom pogodnosti. Lista država koje pružaju svoju zastavu kao zastavu pogodnosti održavana je od strane International Transport Workers’ Federation (ITF), no neke države poput SAD-a katkad imaju praksu zahtjevati inspekcije ili iz sigurnosnih razloga čak zabraniti brodovima pod zastavom pogodnosti uplovljavanje u njihove luke, budući da isti brodovi obično ne udovoljavaju sigurnosnim standardima koje zahtjevaju te države.
Više o zastavi pogodnosti pročitajte ovdje.
Pong Su
Pong Su je bio 105 metara dugačak teretni brod za prijevoz kontejnera ukupne težine 4000 tona u vlasništvu Sjeverne Koreje. Nakon što su ga australske vlasti zauzele, otkriveno je da je bio modificiran tako da je mogao nositi količinu goriva dovoljnu da oplovi svijet, bez potrebe za pristajanjem u neku od luka na putu.
Dana 16. travnja 2003. godine, brod je primjećen u australskim vodama, nedaleko od gradića Lorne u saveznoj australskoj državi Viktoriji. Također, policija je pratila kretanje dvojice kineskih državljana koji su se udaljili s plaže u blizini mjesta s kojeg je primjećen brod i uzeli sobe u obližnjem hotelu. Idućeg jutra, dvojica sumnjivaca su uhvaćeni s pedeset kilograma čistog heroina, što je otvorilo sumnju da se na brodu mogla nalaziti i veća količina droge. Pri pretraživanju plaže u Boggaley Creeku, s koje su se dvojica sumnjivaca udaljila, pronađeno je zakopano tijelo jednog Sjevernokorejca, dok je drugi uhvaćen dok se skrivao u blizini, budući da se nije mogao približiti čamcu kojim bi se vratio na matični brod. Također, nedaleko od lokacije na kojoj je uhvaćen drugi Sjevernokorejac, uskoro je nađeno još 75 kilograma heroina koji je bio zakopan u zemlju. Tolika količina droge te dvojica Sjevernokorejaca (jedan živ i jedan mrtav) bili su dovoljni da policija zbroji dva i dva te poveže brod koji je plovio pod zastavom pogodnosti sa krijumčarenjem droge.
Operacija Sorbet
Nakon otkrića droge i dovođenja u sumnju da brod ima veze sa krijumčarenjem, australska vlada naredila je da brod uplovi u najbližu luku koja ga je mogla prihvatiti, no brod je, ignorirajući upute nastavio ploviti pokušavajući pobjeći u međunarodne vode gdje bi ostao izvan australske jurisdikcije. No, u četvrodnevnoj potjeri nazvanoj Operacija Sorbet, jedinice australske vojske za specijalne namjene uspjele su jurišnim čamcima i slijetanjem helikoptera zaustaviti i zauzeti brod. Nakon zauzimanja uhićeno je tridesetak pojedinaca, uglavnom članova posade, a brod je dovezen u Sydneysku luku. Među uhvaćenima nalazio se i jedan viši diplomat iz diplomatskog predstavništva Republike Sj. Koreje u Pekingu, te po samoj svojoj poziciji član Korejske Komunističke Partije, što je bacilo opravdanu sumnju da je vodstvo same Republlike Sjeverne Koreje umiješano u međunarodno krijumčarenje narkotika. Vezano uz tu činjenicu Australija je uputila formalni protest diplomatskom predstavništvu Republike Sjeverne Koreje u Australiji.
Sudovanje u Australiji
Dakako nakon uhićenja, dvojica Kineza te sveukupna posada broda, uključujući i kapetana osumnjičeni su za krijumčarenje droge, no dvadeset i sedam članova posude je pušteno već i prije samog suđenja zbog nedostatka dokaza o njihovoj uključenosti, dok su dvojica Kineza, te kapetan i tri viša časnika broda su optuženi te podvrgnuti suđenju u kolovozu 2005. godine. Viši časnici te kapetan broda su se izjasnili da nisu krivi te su sudskim postupkom oslobođeni optužbi, dok su se dvojica Kineza te još neki koji su kasnije povezani sa slučajem, izjasnili krivima te su vrlo vjerojatno osuđeni.
Povezanost Sjeverne Koreje s međunarodnim krijumčarenjem droge
S druge strane, unatoč nazočnosti sjevernokorejskog diplomata tijekom hvatanja broda, optužba ni u jednom trenutku nije pokušala direktno, niti indirektno povezati sjevernokorejsku vladu sa međunarodnim krijumčarenjem droge, prebjezi koji uspijevaju pobjeći iz Sjeverne Koreje govore upravo suprotno:
“Sva proizvodnja droge kontrolira se od strane državnih vlasti. Neposredno prije nego sam prebjegao iz Sjeverne Koreje, naređeno mi je da se pobrinem o trgovini drogom na području Kine, Japana, Macaua i Hong Konga.”
Prema procjenama savjetnika Američkog Kongresa, ukupan promet kojeg Kim Jong-il ostvaruje krijumčarenjem droge jest otprilike oko milijardu dolara godišnje, što nije nimalo zanemariva svota. S druge strane, SAD vjerojatno puno više pažnje posvećuje sjevernokorejskom nuklearnom programu, dok za krijumčarenje droge vjerojatno žmiri na jedno oko, iako je upravo krijumčarenje droge, uz otmice, krivotvorenje dokumenata i novca vrlo vjerojatno glavni izvor financiranja sjevernokorejskog vojnog programa koji uz strahovladu održava Kim Jong-ila na vlasti. Za te poslove, vjeruje se, da je sredinom sedamdesetih osnovan poseban ured vlasti nazvan “Biro 39″, koji pomoću svojih veza u Singapuru i Macauu ostavruje ilegalni priljev sredstava za režim u Pyongyangu.
Više o toj temi i vezano uz Pong Su, ovdje (članak iz 2004.).
Sudbina broda
Nakon što je brod tri godine o trošku australskih poreznih obveznika trunuo na vezu u Sydneyskoj luci, njegova sudbina je zapečaćena je u ožujku ove godine laserskim navođenim bombama sa lovca bombaredera F-111 austalskog vojnog zrakoplovstva. Potapanje broda na taj način, rekli su, trebalo bi ostaviti jasnu poruku međunarodnim krijumčarskim krugovima kako se australska vlada nema namjernu s njima šaliti.
Iako je mišljenje da je taj čin po meni tek puko prikazivanje snage za potrebe pridobivanja glasača, ostaje nam vidjeti kakvu je stvarnu poruku ostavio slučaj broda Pong Su.
Povezani članci
