U povijesti postoje dva poznata slučaja koja se kriju pod imenom Wilhelm Gustloff. Jedan od njih, gospodin, svojim djelovanjem zaradio je metak u tijelo, dok je drugi, brod, zbog zastave pod kojom je plovio i putnika koje je prevozio za sobom u smrt povukao oko 9000 ljudi, zaradivši tri torpeda u trup.

Gospodin Wihelm Gustloff

Gospodin Wilhelm Gustloff bio je osnivač i vođa švicarskog ogranka njemačke nacionalsocialističke radničke stranke NSDAP (Nazionalsozialistische Deutsche Arbeitspartei), čiji su pripadnici poznati i pod dan danas često spominjanim imenom: nacisti (die Nazis). Švicarski ogranak osnovan je u Davosu, 1932. godine, a najveći uspjeh samog ogranka jest distribucija kopija navodno antisemitskog “Protokola sionskih mudraca“, knjige majke svih velikih teorija o židovskoj uroti. No kao vođa švicarskog ogranka, Wilhelm Gustloff nije opstao dugo, budući da je isti gospodin 1936. godine poginuo od metka židovskog studenta. Njegov pogreb u rodnom mu Schwerinu pretvorio se u pravo nacističko sijelo, kojem su prisustvali i Hitler i Goebbels.

Nakon smrti imenom Wilhelma Gustloffa nazvana je manja tvornica oružja te veliki prekooceanski putnički brod poznat po najvećoj pomorskoj nesreći svih vremena.

KdF Wilhelm Gustloff

Brod Wilhelm Gustloff izgrađen je 1937. godine u brodogradilištu Blohm und Voss u blizini Hamburga za potrebe “Kraft durch Freude” (”Snaga kroz veselje”), državnog poduzeća Trećeg Reicha za organizirani odmor i zabavu, poznatog pod kraticom KdF. Prije rata služio je kao cruiser za potrebe organiziranog odmora njemačkih radnika, dok je tijekom rata uvršten u ratnu mornaricu te pretvoren u ploveću bolnicu, a krajem rata korišten kao vojarna za mornare koji su bili uvježbavani za službu na njemačkim podmornicama u poljskoj baltičkoj luci Gdynia. No, kako se Crvena Armija u siječnju 1945. naglo približila istočnoj Prusiji, potrebno je bilo evakuirati njemačke civile i ranjenike iz luke.

Sudbina broda Wilhelm Gustloff

Posljednje putovanje

U posvemašnjem neredu u kojem su Nijemci pred prodorom Crvene Armije napuštali Gdyniu, dana 30. siječnja 1945. godine brod Wilhelm Gustloff isplovio je u pratnji putničkog broda Hansa te dvaju torpednih brodova u smjeru njemačke luke Kiel. Na brodu, koji je u normalno stanju mogao primiti do dvije tisuće putnika, bilo je više od deset tisuća civila, ranjenih vojnika i mornara, a i drugi brodovi koji su bili u pratnji, bili su prekrcani izbjeglicama. Na brodu su se, osim vojnog podmorničkog kapetana Wilhelma Zahna, našli i trojica civilnih kapetana brodova, te se zbog svoje silne pameti nisu uspjeli dogovoriti oko rute prema Kielu. Da stvar bude gora, tijekom plovidbe su, zbog kvara, brod Hansa i jedan torpedni brod morali napustiti konvoj te je Wilhelm Gustloff ostao u pratnji tek jednog torpednog broda.

Silna kapetanska pamet, međutim, zdošla je na naplatu u trenutku kada je civilni kapetan koji je upravljao brodom odbio poslušati savjete podmorničkog kapetana i ploviti plitkim vodama uz obalu bez brodskih svjetala. Dapače, da svoj brod dodatno označi kao laku metu ruskim podmornicama, civilni kapetan je, informiran o dolasku konvoja njemačkih minolovaca, upalio navigacijska crvena i zelena svjetla na brodu, kako ne bi došlo do sudara s nekim od brodova iz konvoja. Brod je ubrzo uočila ruska podmornica S-13 i torpedirala ga s tri torpeda trideset kilometara od obale. U panici koja je nastala na brodu, mnoštvo izbjeglica je bilo pregaženo dok su se pokušavali domoći čamaca i pojaseva za spasavanje. Morska voda, koja je inače u to doba godine na Baltiku oko 4 stupnja Celzijeva, te iznimno hladne noći bila je blizu nule, te se dobar dio ljudi koji se i dokopao pojaseva za spašavanje smrznuo u hladnoj vodi.

Podmornica S-13 i brod Wilhelm Gustloff

Prema procjenama, ukupna brojka poginulih zaustavila se iznad 9000, dok su Nijemci uspjela spasiti svega 1216 putnika s broda. Općenito, potapanje broda Wilhelm Gustloff označeno je kao najveća pomorska nesreća svih vremena, puno veća od daleko opjevanije nesreće Titanica.

“Natražnjaci”

Njemački nobelovac Günter Grass, čija je SS prošlost otkrivena u nedavno napisanoj autobiografiji, napisao je 2002. godine novelu “Natražnjaci” koja se bavi sudbinom broda Wilhelm Gustloff. Günter Grass je prilikom intervjua povodom izdavanja da je u prvotnim izvješćima govoreno o potapanju “izbjegličkog broda“, a prešućeno da se na brodu nalazilo i oko 1000 vojnika i pomoćnog mornaričkog osoblja te da je brod bio naoružan protuavionskim topovima. Novela, je dakako izazvala kontroverze i kritike, ali i veliko zanimanje publike, budući da se osim sudbine broda bavi i sudbinom triju generacija jedne obitelji na čiju sudbinu je ona utjecala, baveći se poslijeratnim njemačkim osjećajem srama i krivnje za progone.

O nacističkoj prošlosti Günthera Grassa pisao je nedavno moj dragi kolega cell, pa predlažem da ga posjetite, ako želite saznati više.

Nastavit će se…

Slike preuzete sa Deutsche Passagierschiffe.de

Povezani članci

• Google bombing: “hrpa bezveznjaka” (updated & statistika)
• Nacizam kao plodno tlo književnosti
• Zakon o akademskim i stručnim nazivima ili priča o bakalarima i magistrima
• Brigitta Montanari
• Whiskey on the Rocks - kako su 1981. zbog nasukane podmornice umalo zaratili SSSR i Švedska
• Otmica broda Achille Lauro