Ovo je drugi vikend za redom da sam uhvatio vremena i katjushu za rukav i da smo se nekamo odvezli. Prošli vikend je žrtva bio Maksimir, a danas me zanimalo da po prvi put u životu odem na Hrelić. Da, zaista, prvi put i mojem oduševljenju nije bilo kraja: koliko nepotrebnih stvari! Pikirao sam recimo pronaći samovar, no to nema šanse, iako je bilo kojekakvih starih stvari, recimo 50-ak godina starih radija koji su još uvijek (navodno) u funkciji po cijeni od 800 - 1000 kn. Čak, štoviše, pronašao sam elektrotehnički rječnik s posebnom zbirkom pojmova s područja “power engineeringa”, no štih-proba na pojmove “rastavljač”, “sklopka” i “vjetroturbina” nije dala dobre rezultate pa mi se nije dalo izdvajati 40 kuna za tu knjižicu. U jednom trenutku pak, vidjeli smo i ljude sa sombrerima, pa sam i ja skoro pao u napast kupiti jedan kaubojski šešir, no nisu imali veličinu koja bi odgovarala mojoj tikvi…

Nego… na jednom od štandova meni se, u hrpi drugih časopisa učinilo da sam vidio i jedan meni vrlo poznat časopis…

Zumiram ja malo pogled da vidim je li to uistinu ono što mislim da jest…

I doista, to je taj časopis! Broj iz rujna u kojem je izašao moj prvi članak u tom časopisu. Trknem ja katjushu i kažem mu: “Fotkaj, jer ovo će se svidjet borji, pa makar se i ljutio na mene!”

Inače, moram pohvaliti svog vodiča, jer njemu definitivno to nije prvi odlazak onamo. Doduše, više nema onoliko pušaka, harmonika i računalne opreme ondje, ali u svakom slučaju bilo je zabavno šetati i gurati bicikle tri kilometra među svom tom živošću. Nekim čudom, ipak, ništa nisam kupio, no moj vodič nije bio te sreće: ruska gramatika i još jedna knjiga na ruskom.

Kako obožavam raditi pritisak na ljude… :-))

Povezani članci

• Sve me nešto pitaju gdje sam se izgubio? + Plan B #2
• Meme: Koja će vam pjesma svirati na sprovodu?
• Kako kreativno iskoristiti Plan B?! :-))
• Kako efikasno pobiti čovječanstvo?
• Renesansa nuklearne energetike… u novom Planu B!
• O autoru

Pokušao sam, zaista sam pokušao odlaziti svaki dan biciklom na posao, no jedan dan mi se ispriječi kiša ili jučer snijeg, a drugi put sam preumoran i nemam volje juriti biciklom pa se pouzdajem o gradski prijevoz. No, za razliku od Zagreba, na “crnom kontinentu” zvanom Afrika vožnja busom ili vlakom uz dohodak manji od 2 dolara dnevno jest popriličan luksuz. U takvim uvjetima bicikl postaje nezamjenjivo prijevozno sredstvo, ali i on je dostupan manjem broju ljudi. U takvim uvjetima, ljudi su prisiljeni tabanati ili platiti nekome tko ima bicikl da ih poveze na stražnjem sjedalu. U tom smislu u Africi su taksi pojedinci zvani boda-boda.

Sam naziv za biciklističku službu boda-boda izvorno je nastao šezdesetih i sedamdesetih na ugandsko-kenijskom pograničnom području kad se nekoliko vlasnika bicikala dosjetilo da bi biciklima mogli prevoziti putnike po ničijoj zemlji između dva granična prijelaza, kako bi se izbjegla gnjavaža sa papirologijom potrebnom za motorna vozila. Kako bi pozvali potencijalne mušterije, biciklisti su izvikivali “Boda boda!” (border to border) što je prešlo u svahili i ostalo kao imenica koja označava prijevoz biciklima ili čak sam bicikl. Prvi biciklistički prijevoznici pojavili su se na prijelazu Busia (Uganda) - Malaba (Kenija), a praksa se uskoro proširila ne samo na Ugandu i Keniju, već i ostale države istočne i centralne Afrike. Obično se radi o jeftinim jednostavnim modelima bicikala sa čvrstim čeličnim okvirom i blatobranima bez brzina kakvi su do osamdesetih godina bili popularni u V. Britaniji i nekim zemljama Europe, a kakvi se još proizvode u Indiji i Kini. Te bicikle su početkom devedesetih u Europi gotovo potpuno istisnuli brdski i gradski bicikli s brzinama koji su posljednjih godina naglo postali popularni. Prijevoz putnika biciklima, boda-boda postao je profesionalan posao, a po gradovima se osnivaju i društva koja registriraju i licenciraju ta prijevozna sredstva. No, dok se boda-boda širi Afrikom u većim gradovima Kenije biciklistički prijevoz sve više istiskuju piki-piki, prijevoznici koji putnike prevoze na motorima ili mopedima.

Pogledamo li pak te bicikle koji se koriste za prijevoz putnika i roba ili čak jednostavno prevaljivanje silnih kilometara po makadamima te njihovu cijenu, doći ćemo do zaključka da ti bicikli, iako izdržljivi, nisu najsretnije niti najjeftinije sredstvo prijevoza. Razmišljajući dalje, zaključujemo da je te bicikle potrebno izraditi od jefitnijih i dostupnijih materijala. Neki su se snalažljivi Afrikanci dosjetili napraviti bicikle od drveta, no drvo je isto relativno težak i ne baš trajan materijal. No, tada je na scenu stupilo američko sveučilište Columbia i proizvođač vrhunskih bicikala Calfee Design koji su odlučili napraviti jednostavan bicikl od bambusa kojeg bi Afrikanci mogli i sami sklapati. Plod njihovog zajedničkog rada jest The Bamboo Bike Project čiji je cilj vidjeti je li moguće uvesti bicikl s okvironm od bambusa kao održivi način transporta u Africi te potaknuti njihovu proizvodnju u samoj Africi, kako bi se smanjila potreba za uvozom bicikala. Koliko je moguće iščitati iz njihova bloga koncept je dobro prihvaćen među onima koji su pohađali radionice na kojima je bilo moguće čuti i vidjeti kako se izrađuju ti bicikli.

Resursi

• Wikipedia - Boda-boda
• The Bamboo Bike Project

Povezani članci

• Zašto pokrećem priču o biciklima?
• Predložite ime za mog novog dvokotačnog limenog ljubimca… :-)
• Običaji za Novu godinu: napiti se ili napiti se u inozemstvu

Eto, da se konačno pohvalim, kao što sam i najavljivao pred malo više od tjedan dana postao sam ponosni vlasnik novog bicikla kojim sada već tjedan dana svaki dan umjesto javnim prijevozom putujem na posao. Radi se o jednom od jeftinijih modela marke Focus, no osim što je proizveden i sklopljen u Njemačkoj (ne Kini ili nekoj lijevoj državi) jest omjer cijene i kvalitete opreme koja dolazi s njim. Osim toga, bicikl je vrlo lagan, a dolazi i s gumama koje se mogu koristiti i za cestovnu vožnju i za lagani off-road, a samo pedaliranje po asfaltu je tako lijepo tiho da se pješaci koji šeću po biciklističkoj stazi ne stignu ni okrenuti prije nego li prozujim pored njih. No, ono što je u svakom slučaju pohvalno jest da je prekjučer bez puno pogovora izdržao mene i 20 kilograma namirnica i potrepština na mojim leđima.

Naravno, sad kad sam po relativno povoljnoj cijeni nabavio došao je pravi trenutak da nabavim i svu tu dodatnu opremu. Prva investicija, naravno, bio je lijepi U-lokot po sistemu: možda nije preskup bicikl, ali u dobar lokot svakako se isplati investirati. Nadalje, isti dan je nabavljena i stražnja bljeskalica, dok je prednja pričekala još koji dan. Ipak, nakon dva dana probne vožnje i natučenog dupeta, originalno tvrdo sjedalo koje je došlo s biciklom zamijenjeno je mekšim i udobnijim. Tu je naravno i stalak za bocu, koji mi je doduše nakon dva dana otpao (?!), valjda zato što sam ga slabo pritegnuo. Još jedna stvar koju sam u svakom slučaju želio nabaviti bila je i stražnja nožica koja, kao niti blatobrani i sva ostala oprema nije došla s biciklom.

I na kraju, moram priznati da sam uglavnom zadovoljan svojim međunožnim pedaliralom, ugodno je njime voziti se kako na posao, no kako posljednjih desetak dana nisam imao ni trunku vremena, još ga nisam izveo u prirodu, čak niti na Bundek koji mi je nadomak zgrade. Iz tog razloga jedva čekam prvo slobodno poslijepodne kako bih ga odveo u vožnju, jer ipak je on sad moj limeni ljubimac.

Još jedino mu nisam smislio ime?!

Htio sam ga nazvati Erik Crveni, no nekako mi se to ime čini suviše bezveznim, iako bi se uklopilo uz mog Tarkvinija Oholog (laptop). Isto tako ne mislim ga nazvati ni Elvira Madigan ili Sanja Doležal, jer bi to bilo zaista perverzna gesta nauštrb njegove dosadašnje vjernosti i poslušnosti.

Zaista, ako netko ima kakvu ideju, neka slobodno ostavi u komentaru… :-)

Perverzije i prostakluci ne dolaze u obzir… ;-)

UPDATE:

Vidim da je slika bila pretamna pa sam je malo posvijetlio, sad se malo bolje vidi.

Povezani članci

• Kolike su vaše osobne emisije CO2? (proračunato za Hrvatsku!)
• Poskupljenja - glavni odrednica energetike u Hrvatskoj u 2008. godini?
• Kada ćemo konačno shvatiti da “struja” ne smije biti socijalna komponenta?
• Energetska budućnost Hrvatske temeljit će se na termoelektranama? A Kyoto protokol?!
• Skandalozno! I Bez!Komentara odbio emitirati reklamu za Pollitiku.com! :-))
• Međunarodna ljestvica nuklearnih događaja