Boda-boda, piki-piki i bicikli od bambusa
Pokušao sam, zaista sam pokušao odlaziti svaki dan biciklom na posao, no jedan dan mi se ispriječi kiša ili jučer snijeg, a drugi put sam preumoran i nemam volje juriti biciklom pa se pouzdajem o gradski prijevoz. No, za razliku od Zagreba, na “crnom kontinentu” zvanom Afrika vožnja busom ili vlakom uz dohodak manji od 2 dolara dnevno jest popriličan luksuz. U takvim uvjetima bicikl postaje nezamjenjivo prijevozno sredstvo, ali i on je dostupan manjem broju ljudi. U takvim uvjetima, ljudi su prisiljeni tabanati ili platiti nekome tko ima bicikl da ih poveze na stražnjem sjedalu. U tom smislu u Africi su taksi pojedinci zvani boda-boda.
Sam naziv za biciklističku službu boda-boda izvorno je nastao šezdesetih i sedamdesetih na ugandsko-kenijskom pograničnom području kad se nekoliko vlasnika bicikala dosjetilo da bi biciklima mogli prevoziti putnike po ničijoj zemlji između dva granična prijelaza, kako bi se izbjegla gnjavaža sa papirologijom potrebnom za motorna vozila. Kako bi pozvali potencijalne mušterije, biciklisti su izvikivali “Boda boda!” (border to border) što je prešlo u svahili i ostalo kao imenica koja označava prijevoz biciklima ili čak sam bicikl. Prvi biciklistički prijevoznici pojavili su se na prijelazu Busia (Uganda) - Malaba (Kenija), a praksa se uskoro proširila ne samo na Ugandu i Keniju, već i ostale države istočne i centralne Afrike. Obično se radi o jeftinim jednostavnim modelima bicikala sa čvrstim čeličnim okvirom i blatobranima bez brzina kakvi su do osamdesetih godina bili popularni u V. Britaniji i nekim zemljama Europe, a kakvi se još proizvode u Indiji i Kini. Te bicikle su početkom devedesetih u Europi gotovo potpuno istisnuli brdski i gradski bicikli s brzinama koji su posljednjih godina naglo postali popularni. Prijevoz putnika biciklima, boda-boda postao je profesionalan posao, a po gradovima se osnivaju i društva koja registriraju i licenciraju ta prijevozna sredstva. No, dok se boda-boda širi Afrikom u većim gradovima Kenije biciklistički prijevoz sve više istiskuju piki-piki, prijevoznici koji putnike prevoze na motorima ili mopedima.
Pogledamo li pak te bicikle koji se koriste za prijevoz putnika i roba ili čak jednostavno prevaljivanje silnih kilometara po makadamima te njihovu cijenu, doći ćemo do zaključka da ti bicikli, iako izdržljivi, nisu najsretnije niti najjeftinije sredstvo prijevoza. Razmišljajući dalje, zaključujemo da je te bicikle potrebno izraditi od jefitnijih i dostupnijih materijala. Neki su se snalažljivi Afrikanci dosjetili napraviti bicikle od drveta, no drvo je isto relativno težak i ne baš trajan materijal. No, tada je na scenu stupilo američko sveučilište Columbia i proizvođač vrhunskih bicikala Calfee Design koji su odlučili napraviti jednostavan bicikl od bambusa kojeg bi Afrikanci mogli i sami sklapati. Plod njihovog zajedničkog rada jest The Bamboo Bike Project čiji je cilj vidjeti je li moguće uvesti bicikl s okvironm od bambusa kao održivi način transporta u Africi te potaknuti njihovu proizvodnju u samoj Africi, kako bi se smanjila potreba za uvozom bicikala. Koliko je moguće iščitati iz njihova bloga koncept je dobro prihvaćen među onima koji su pohađali radionice na kojima je bilo moguće čuti i vidjeti kako se izrađuju ti bicikli.
Resursi
Povezani članci
- Focus bicikli govore i meksičkim jezikom… :-))
- Zašto pokrećem priču o biciklima?
- Predložite ime za mog novog dvokotačnog limenog ljubimca… :-)
- Običaji za Novu godinu: napiti se ili napiti se u inozemstvu
- O autoru sve najbolje…

Da, moguće je i to u gradu Zagrebu! Sve što je potrebno jest uputiti se jedan petak u 

