U posljednje vrijeme pojam “facebook” i ja kotiramo vrlo visoko, prije svega zahvaljujući ranoj recenziji koja mi sada na dnevnoj bazi donosi 200 do 300 posjetitelja. Eh, sad, ja sam jedan od onih korisnika koji pretjerano baš ne doživljava te silne aplikacije na koje se mnogi bune i većinu odmah ignoriram. Ipak, začudo jedna aplikacija pod nazivom “Friends for sale” uspjela me zaintrigirati čak dva dana. Za one koji ne znaju ideja jest da se trguje frendovima, kojima sa svakom prodajom raste cijena i ako ste brzi i uspješni možete čak i zaraditi određenu količinu virtualne love njihovom preprodajom. Pri kupnji i prodaji, naravno, niste ograničeni na svoju ergelu, već možete otkupljivati i tuđe frendove i uglavnom, priča je zabavna dok ne prokljuvite kak funkcionira, onda se pretvori u ritmičko stiskanje lijevog gumba miša i teniski lakat. No, ipak, pomalo mi je žao što ta aplikacija nije integralni dio Facebooka, jer imam 70 frendaća od kojih s možda 20-ak komuniciram, dok mi ostali stoje ondje kao ukras. Jeste, nekoć smo si bili i dobri i supać, a ovako samo gledam kako ih unovčiti… :-))

Ipak, da ne bismo mislili da prijateljstva na socijalnim mrežama nisu na prodaju, dobar MySpace account sa skoro deset tisuća frendaća možete kupiti na e-Bayu, dok je istraživanje koje je proveo Sophos pokazalo da od stotinu kontaktiranih osoba na Facebooku, 87 osoba autoriziralo prijateljstvo nepoznatoj osobi, a od čega čak 82 osobe dalo pristup svim osobnim podacima. Razlog unovčivosti ovakvih accounta su osobni podaci koji se mogu prodati nekoj firmi ili drugom zainteresiranom ponuđaču. Osim toga, prilikom registracije na Facebook dajete pravo na korištenje svih vaših informacija koje objavite, što navodno uključuje i vaše osobne podatke. Mene, pak, ta priča baš pretjerano ne zabrinjava, budući da je većinu mojih podataka moguće jednostavno naći i mimo Facebooka, tako da ako netko nešto i otkupi na to ime, popušio je jer sam ionako širom dostupan.

Nego, da se vratim na onih 50 frendaća s Facebooka koje mislim unovčiti, zanimljivo bi bilo kad bi bilo moguće uplatiti stvarne novce i otkupiti nečijeg virtualnog “frendaća” kojeg je ovaj prethodno ponudio na rasprodaju. To bi bio potez koji bi mi omogućio da simbolično unovčim sve one ispijene kave koje nisu dovele do željenog rezultata, dok bi nekima koji su spremni uložiti dio svoje plaće u tako nešto donio satisfakciju nesagledivih razmjera. No, zamislite kakve bi bile samo posljedice tako nečega? U nas, čini mi se da bi odjednom interes za (kla)dionice splasnuo i mnoštvo ljudi zakačilo se na Facebook i pokušalo na brzinu zaraditi.

Živi bili pa vidjeli… :-))

Povezani članci

• Nemam život… ali zato imam Facebook account! :-))
• Čokolino - zna li Podravka za nas fanatične ljubitelje?
• Idemo svi istovremeno panično kupovati mrkvu!
• Smiješna mala zemlja koju nitko ne voli, pa ipak… :-)
• Khanty Mansiysk - naftna prijestolnica Rusije
• O autoru

“Naokolo svud je snijeg sunce sja, ali je zima.
Plivat ode mali Lino, jer bazen toplu vodu ima.
Oborio on bi rekord, brz bi bio k’o raketa,
a ustvari pliva sporo: obruč mu pri tome smeta.”

Kraj toliko popularnosti Čokolina, čovjek bi zaista pomislio da je ove stihove moguće ronaći na sajtu posvećenom tom jedinstvenom proizvodu, no ja sam ih pronašao u nekom profilu na Facebooku. Pa ipak, Čokolino volimo mi stariji, ali vole ga i djeca i zapravo radi se vjerojatno o jednom od najšire prihvaćenih proizvoda na našem tržištu koji gotovo da ne poznaje dobne i spolne granice. S druge strane, Podravka je poduzeće poznato po sudjelovanju u raznim inicijativama, i Zakladi “Zlata Bartl” za promoviranje stvaralačkog i inovativnog rada studenata te donacijama, ali i po poznatoj kulinarskoj društvenoj mreži: Coolinarika. No, istovremeno smatram da Podravka krajnje pogrešno trpa Čokolino pod dječju hranu i pomalo maćehinski odnosi prema jednom od svojih najprepoznatljivijih brendova na našem (ali i stranom tržištu). Ipak, ljubitelji Čokolina istovremeno samoinicijativno otvaraju Facebook grupe ljubitelja omiljene “dječje papice” (vidljivo samo registriranima na Facebooku) ili pak na Net.hr-ovu Trosjedu, i forumima pišu i diskutiraju o njemu i u velikoj većini slučajeva odrađuju simboličan dio marketinga za Podravku. Taj fenomen Podravka može zahvaliti dugoj tradiciji proizvodnje i popratnih sadržaja poput nagradnih igara u kojima se izrezivalo medvjediće i slalo kako bi se dobilo kalendar ili akcija kao što je “Čokolino višebojac”. Međutim, nova vremena donose potrebu za novim načinima predstavljanjima proizvoda, a jedan od njih je definitivno sveprisutnost na internetu. :-)

Kad bih ja imao ovako prepoznatljiv proizvod, mislim da mi samo predstaviti proizvod na stranicama tvrtke ne bi bilo dovoljno, već bih pokrenuo i zaseban sajt sa zanimljviim sadržajima (možda i fan shop, ipak mislim da ima ljudi (poput mene) koji se ne bi sramili nositi, recimo, Čokolino majice), Facebook i Trosjed grupu ili iskoristio postojeće, otvorio svoj Youtube kanal i pustio neke od starih, ali i novih reklama. Isto tako, vjerujem da bi pjesmica “Moje ime je medvjedić Lino” sigurno bila interesantna melodija za mobitel, kao i sličica za medvjedića za pozadinu ne samo zaslona mobitela, nego i desktopa. Mislim, da ih imam, ja bih ih definitivno onamo stavio… :-))

Eh, sad, što se tiče Čokolina, ja ga kao klinac nisam nikad jeo, već sam ga tek u poodmakloj tinejdžerskog dobi prvi put stavio u usta i moram priznati da sam od prvog, zakašnjelog dodira mojih papila s žitkom čokoladnom masom postao zaljubljenik u njegov jedinstven okus. Probao sam i neke od drugih srodnih proizvoda poput Medolina, Čokolešnika i sličnih, no Čokolino je definitivno jedan jedini… :-)

P.S. Ne ljutite se što sam vam masovno poslao poziv na učlanjenje u Čokolino facebook grupu, ali neke akcije mislim da imaju viši cilj… :-))

Povezani članci

• Poslastica za ljubitelje Johnnyja Casha ili “Who’s “The King” now?!”
• “Graditeljstvo & Energetika” na Jesenskom ZV 2006.
• “Rat veletrgovaca do istrebljenja” ili reklama za Interspar?
• Coca-Cola možda smanjuje emisije, no proizvodi i dalje sadrže CO2!
• Idemo svi istovremeno panično kupovati mrkvu!
• Med u saću, kiwano i peruanske jagode

Ako se sjećate rasprave koja se pod kraj prošle godine povela ovdje vezano uz reklame na blogu, a jedan od lajtmotiva bilo je i blokiranje reklama, o čemu se na moju spuštenu provokaciju povela rasprava prošlu nedjelju i uživo kad je blogowski bio u Zagrebu. No, dok je moje šaranje bojicama po obrazu blogowskog bila zezancija, priča o blokiranju reklama za koju se toliko zakačio Aljoša, očito je ozbiljan problem, kad je čak i kad vam je jedan Daily Kos za slučaj da dosurfate sa AdBlockom na njihovu stranicu u stanju ostaviti ovakvu poruku:

Ili kako bi onomad Aljoša rekao:

Blokiranje oglasa je također vrlo nepoštena praksa. Pustiti oglas da se izvrti na sajtu kojeg posjećuješ i od kojeg puno toga dobijaš badava, zaista je mala cijena. Blokirajući oglas kradeš iz džepa onog koji ničime nije uvjetovao tvoj dolazak i konzumaciju sadržaja. Uzimaš a ništa ne daješ?! Hebiga stari, i trebi barem piće moraš platiti prije nego li nešto dobiješ “besplatno” ;)

Moram priznati da se slažem i sa DailyKos-om i sa Aljošom i da je zaista to što ja blokiram reklame vrlo zločesto i nepošteno, no to nije nimalo ilegalno i jedino što mi mogu po tom pitanju jest uskratiti sadržaj, no postavlja se pitanje štete li time samima sebe ili meni, razmaženom korisniku interneta koji sam ovdje već godinama navikao dobivati besplatno. A izjava da “uzimam, a ništa ne dajem”, globalno ne stoji, o čemu svjedoči i ovaj sajt kojeg održavam u potpunosti besplatno i koji pruža potpuno besplatne informacije. Zapravo tu bi izjavu trebalo preinačiti u “uzimam, ali TEBI ništa ne dajem” i tu se već skriva druga priča… :-))

Zabrana blokiranja reklama, uskraćivanje sadržaja ili nešto treće?

Šalu na stranu, nedavno se slična rasprava pokrenula i kod neutrina vezano uz priču oko piratiziranja glazbenih zapisa, no ta se priča razlikuje utoliko što je ta praksa ilegalna i što to svejedno ne spriječava ljude da presnimavaju i distribuiraju MP3 glazbene zapise. Kako je, očito, pravnim sredstvima nemoguće iskorijeniti tu praksu, uvođenje naknade ZAMP-a za sredstva njihove distribucije (CD i DVD medije i računalnu opremu) je u potpunosti logična reakcija i ja ju u potpunosti prihvaćam. Hoće li se na sličan način uvesti zakonska zabrana blokiranja reklama kako bi se zaštitila Aljošina branša (i koja se vjerojatno neće poštovati) ili će se uvesti neka agencija i pripadna naknada koju će na račun nas konzumenata koji blokiramo reklame ubirati postotak od internet prometa svih surfera u Hrvatskoj, stvar je države i državnih interesa u svemu tome. Isto tako, ako sajtovi zaista počnu masovno uskraćivati sadržaj, mi, konzumenti tih informacija biti ćemo prisiljeni ili platiti za informacije ili trpiti reklame. Dok nije došlo do tog stadija, ovakve opaske mene kao konzumenta naviklog na besplatne sadržaje baš puno i ne interesiraju.

No, ne uspije li se regulirati na neki od navedenih ili čak inovativnijih načina to bespoštedno tržište na kojem su toliko zločesti konzumenti poput mene (kojima je i dalje u interesu dobivati besplatne informacije) i pružatelja informacija (koji pružene informacije nastoje pod svaku cijenu naplatiti), meni se čini da nas očekuje bespoštedna borba u kojoj će stradati ili konzumenti ili pružatelji informacija. No, ako mi zločesti konzumenti prevladamo, bojim se da će vlasnici komercijalnih web-sajtova morati naći neki drugi glavni prihod koji nisu reklame koje je moguće blokirati. Jer, uostalom, tražiti od konzumenta da ne blokira reklame znači tražiti od konzumenta da se prilagodi interesima biznisa, dok je naravno u interesu konzumenta upravo da se ponuda na tržištu prilagođava njegovim interesima i potrebama.

Već vidim da će Aljoša na ovo popizditi, no prilikom čitanja naših rasprava potrebno je shvatiti da zastupamo različite interese, no istovremeno poštujem Aljošu i ono što čovjek radi. Također, ono što je bitno shvatiti jest da je bez postavljanja samog sebe u poziciju konzumenta ili potrošača onoga što proizvodite i razumijevanja njegove strane i njegovih interesa gotovo nemoguće biti uspješan u onome što radite. Stoga preporučam svima, prije nego li skoče lajati na mene i proglašavati me provokatorom i sličnim “pogrdnim” imenima (LOL!) neka hladne glave još jednom pročitaju ovaj tekst i pokušaju ga u svojoj glavi uklopiti u globalnu sliku onoga čime se bave. Konzument, naime, nije brojka koju vidite u statistikama posjeta, već biće od krvi i mesa s mozgom i vlastitim interesima, koje je potrebno ne samo razumijeti, i ako nije moguće na njih utjecati onda barem oko njih graditi vlastiti biznis.

Povezani članci

• A u Kini solarni kolektor skoro na svakom krovu?!
• Nuklearni pokus izveden u srcu Europe?!
• Prvi komentari na kampanju energetske efikasnosti
• Kad Meksiko strpa velike hidroelektrane pod obnovljive izvore energije (a Hrvatska ne…)
• Kako kreativno iskoristiti Plan B?! :-))
• Liberalizacija tržišta ili tko je moj dobavljač električne energije?