Ah, još jedna od onih embed aplikacija koje je moguće staviti na blog, no moram priznati da su me mape proputovanih zemalja oduvijek oduševljavale, ali istovremeno i deprimirale s obzirom na to da je uz pomoć njih moguće vidjeti koliko zapravo svijeta nisi proputovao i koje zapravo jako želiš proputovati. Dakle, ubacujem mapu svojih zemalja i mislim da se zapravo nemam bilo čega sramiti:

Ova mapa mi se posebno sviđa jer su plavom bojom označene zemlje u kojima sam bio, crvene u kojima sam živio, a zeleno zemlje koje želim posjetiti. Ono što je zanimljivost jest da želim spojiti čitav put od Hrvatske do Finske, dakle ostale su mi još Poljska i Baltičke zemlje, te Skandinavija i Škotska i nekim čudom: Portugal. Izvan Europe za sada me privlači Australija. :-))

Ukoliko želite i sami ovakvu mapu postaviti na blog, predlažem da se registrirate na Virtual Tourist ili TravBuddy, oni po meni imaju najbolje mape i postoji mogućnost updatea informacija. Ukoliko se ne želite registrirati postoje embed mape na sljedećim sajtovima: TravBuddy (bez registracije), World66 ili čak nije loš niti World Map Maker, s tim da morate definirati kategorije… ja sam bio prelijen, pa sam taj dio preskočio… :-)

Meme je bio za: mraka, blogowskog, Ire, Mariju Lugarić i sve koji se žele pridružiti… :-)

Povezani članci

• Kad Meksiko strpa velike hidroelektrane pod obnovljive izvore energije (a Hrvatska ne…)
• Kad se Kubanci prime gradnje nuklearnih reaktora…
• “Graditeljstvo & Energetika” na Jesenskom ZV 2006.
• Pohranjivanje energije vjetra pomoću komprimiranog zraka
• Brazilski etanol od šećerne trske i energetska revolucija Fidela Castra
• Nesreća na nuklearnoj elektrani Krško i odjeci emisije Otvoreno u nuklearkama…

Svi znamo da je Njemačka poznata po svojim autoputevima i vjerojatno je velika većina onih koji čitaju ovaj članak vjerojatno putovala u posljednjih godinu dana njemačkim autocestima i imala prilike zaustaviti se na njihovim odmorištima kao bi obavili nuždu. Ja sam to do prije par dana posljednji put učinio 2004 ili 2005. na putu za Düsseldorf (ili Belgiju?) i uglavnom sjećam se da su WC-i bili uglavnom zadovoljavajuće čisti, osim jednog odmorišta na sjeveru Njemačke gdje me dočekala balkanska klima (prljave WC školjke, razvučen toalet-papir po podu, zapišane daske, rastackani podovi s otiscima cipela te općenit nedostatak sapuna i papira za ruke) te nacereni lijeni Paki kako kopa nos i posebno zahvaljuje onima koji mu ostave napojnicu. Eh, sad, srećom, da kovanice od deset lipa izgledaju slično kao i sitni euro centi, pa je i usluga koja se nudila u WC-u bila odgovarajuće plaćena u našoj valuti.

SANIFAIR - konačno čisti WC-i

Ove godine, međutim, imao sam prilike doživjeti posebno ugodno iznenađenje na više njemačkih odmorišta koja su odlučila uvesti uslugu pod nazivom SANIFAIR. Na samom ulasku u WC dočekaju vas automati poput onih na skijališnim vučnicama i potrebno je ubaciti 50 euro centi kako bi se moglo proći u WC.

A unutra me doista dočekalo iznenađenje!

Interijer zahoda su besprijekorno čisti, uniformni i sterilni u ugodnim plavo-zelenim tonovima, dok atmosferi doprinosi nježna glazba koju povremeno prekida ugodan ženski glas koji objašnjava koja je poanta SANIFAIRa: čist i osvježavajuće drugačiji WC u bilo koje doba dana i noći. I zaista, osim što su besprijekorno čisti, WC-i na odmorištima koji su prihvatili SANIFAIR koncept su potpuno automatizirani: pipa na umivaoniku i aparat koji izbacuje papir za ruke rade na senzor, dok je upotreba fenova u potpunosti izbačena. Nadalje, kako bi se uštedjela voda preuzeti su poznati pisoari tvrtke Urimat koji u potpunosti rade bez vode, kemije ili potrošnje električne energije. No, ono što je zaista svemirski jesu zahodske školjke koje ne samo da imaju senzor za povlačenje vode, već se i čitava daska automatski dezinficira. Sustav radi tako da mahnete rukom ispred senzora i potom iz strukture školjke izađe glava za dezinfekciju i poliže čitavu školjku koja se okreće uz pomoć elektromotora. Uostalom, ako mi ne vjerujete, postoji i video snimka na Youtubeu:

Naravno, kraj pogodnostima u ovim svemirskim WC-ima nije kraj, jer vaših 50 centi nije bačeno u vjetar: kupon možete sačuvati i u punoj protuvrijednsoti iskoristiti za kupnju na benzinskoj postaji ili odmorištu i to ne samo i isključivo onome na kojem ste otišli obaviti nuždu, već bilo kojem u mreži korisnika SANIFAIR usluga. Bonove ne morate iskoristiti isti dan ili tjedan, već oni vrijede godinu dana od trenutka izdavanja.

A koja je poanta ovako čistih WC-a?

Na samim pisoarima te unutrašnjim stranama vrata zahoda nalazi se oglasni prostor kojeg dok obavljate nuždu, želite li pažljivo naciljati u pisoar ili sjednete li na školjku, ne možete, a da u njih jednostavno ne buljite. Ima li boljeg načina za reklamu? :-)) S druge strane, vlasnici odmorišta uz autocestu su se dosjetili, pa su, prema tvrdnjama jednog od češćih korisnika (njemački i reklame!) sendviči, kava ili neki drugi tipični proizvodi uz autocestz točno 50 centi skuplji nego drugdje. Također neki tvrde da neka mjesta različito tumače korištenje kupona, tako da se ponegdje mogu unovčiti samo kuponi od tog dana i iz njihova WC-a, neki da se može maksimalno pet ili deset kupona. No, naravno, kao i u svim sustavima, tako i u SANIFAIR-u vjerojatno neke stvari nisu baš do kraja dorečene ili vlasnici odmorišta izmišljaju svoja pravila kako bi obeshrabrili korištenje kupona. Ja sam pak uredno sa nekoliko dana starim kuponima na povratku na jednom mjestu kupio čokoladu i vodu, a na drugom popio Lavazzu, tako da se s te strane nemam što požaliti.

Ipak, mene najviše zanima kada će se netko tako nečemu dosjetiti i u Hrvatskoj?

Povezani članci

• Kontaktiraj me nježno…
• I vlast i oporba za gradnju nuklearke, ali opet ništa pametno iz njihovih usta… :-)
• Zašto gradnja europskog nuklearnog reaktora (EPR) u Finskoj toliko kasni?
• Aktualna situacija vjetroelektrana u Hrvatskoj na početku 2007.
• Zapis na umjetnoj koži
• Renesansa nuklearne energetike… u novom Planu B!

Kad sam preturajući po internetu pronašao priču o napuštenom naselju San Zhi , moram priznati da me prvo zaintrigirala ova fotografija (autor fotografija):

Pitanje koje sam postavio bilo je, kako je moguće da je netko napustio nešto toliko neobično i toliko lijepo. Tražeći dalje, našao sam nekoliko objašnjenja za tu priču, prema nekima to naselje nije nikad dovršeno, a njegova je izgradnja napuštena zato jer se tijekom izgradnje dogodio niz nesreća, nekoliko je ljudi poginulo, a kako su stanovnici Tajvana i tog dijela Azije poznati po praznovjerju, navodno vjeruju da sada ondje prebivaju duhovi i da je bolje ne dirati u postojeće zgrade.

Inače, naselje je bilo predviđeno kao odmaralište za obitelji dubljeg džepa iz Taipeija i okolice, sve su kuće su trebale imati mramorne podove, dok su sami zidovi i krovovi stanova od umjetnih vlakana nalik na materijale od kojih su se nekoć radili kiosci. Neki su postavili pitanje kako bi se te građevine trebale ponašati za vrijeme tajfuna, no ako su preživjele već četrdesetak godina (gradnja je navodno počela u šezdesetima i originalno su trebale biti dio zabavnog parka), mislim da nema razloga za brigu.

Ovdje možete pogledati još fotografija drugog autora, potražiti ove građevine na Google Earth, a koliko je zapravo čitava priča o ovom naselju inspirativna svjedoči i photoshop natječaj vezan uz jednu od ovdje predstavljenih fotografija.

Sve u svemu, jedno mjesto koje bih zaista volio vidjeti… :-)

Povezani članci

• Lappa i Kman: održiva naselja u Hrvata
• Radijacija iz Krškog pobila pčele u Sloveniji i Hrvatskoj?!
• Kad se vjetroturbini polome kočnice, bolje je skloniti se na sigurno!
• Aktualna situacija vjetroelektrana u Hrvatskoj na početku 2007.
• Pohranjivanje energije vjetra pomoću komprimiranog zraka
• Brigitta Montanari