Zaista mi se čini da je posljednjih dana počela sezona seminarskih i diplomskih radova jer posljednjih dana dobivam mnoštvo upita za dozvolu za korištenje materijala objavljenih na ovom blogu, što smatram da je krajnje u redu ako se poštuju uvjeti Creative Commons pod kojima su članci objavljeni. Drugim riječima dopušteno umnožavati, javno distribuirati i priopćavati djelo uz imenovanje autorstva u nekomercijalne svrhe, s tim da prerade tih članaka nisu dozvoljene. Naravno, ne mogu vas kazneno goniti ako prepišete moj članak za potrebe seminarskog ili diplomskog, no prema mojim saznanjima za ovu destinaciju zna puno ljudi, pa vjerojatno i vaši profesori, tako da je lako moguće da pronađu odakle je copy/paste. Isto tako, ne garantiram točnost svih podataka koji su objavljeni, budući da je dobar dio istih prenošen iz medija, a zna se kako određeni novinari pristupaju svom poslu: krajnje aljkavo prema stvarima koje ne razumiju.

Druga stvar koja me pomalo prenerazila jučer bila je jedna mlada dama, bolonjka s FER-a, koja mi je otvoreno i bez srama ponudila da joj napišem seminar na temu nuklearnih gorivih ciklusa, što sam odmah ispočetka odbio, jer ako ne znate sročiti prokleti nemušti seminarski rad na fakultetu, u daljnjem poslu vrlo vjerojatno će se dogoditi da nećete znati sročiti elaborate, tehnička rješenja, studije ili slične stvari koje ćete vrlo vjerojatno raditi gdje god se u energetskoj struci zaposlili. Ipak, čisto informacije radi zaintrigirala me cijena koju je bila spremna ponuditi, no kad je ponudila 400 kuna, samo sam se nasmijao. Pa i honorari za članke u 24 sata bi za istu količinu teksta vrlo vjerojatno bili veći, a kamoli za stručne članke u kakve spada i njen seminarski rad!

Stoga, savjet onima koji su odlučni da im netko drugi napiše seminarske ili diplomske radove: prvo dobro izvršite procjenu kome ste spremni ponuditi da odradi vaš posao, a drugo je da se dobro informirate o cijenama takvih usluga da se zbog istoga pred nekim na ovaj način ne biste osramotili… :-))

A što se mene tiče… ja se ne bavim takvim stvarima. No, ako trebate pomoć, poput skretanja pažnje na stranice na kojima možete pronaći odgovore na svoja pitanja, rado ću vam pomoći. Iako, meni je jako malo toga i za seminarske i za diplomski rad tijekom čitavog školovanje bilo servirano na tanjuru.

Povezani članci

• Šverc radioaktivnog materijala u bliskom nam susjedstvu?
• Aktualna situacija vjetroelektrana u Hrvatskoj na početku 2007.
• Ako je pozornica izvan kaveza, zašto publika stoji unutar njega?
• Coca-Cola možda smanjuje emisije, no proizvodi i dalje sadrže CO2!
• Kako vjetroelektrane utječu na elektroenergetski sustav Hrvatske?
• Game Over Project - Najveća odigrana partija Tetrisa na svijetu

Ne želim to tako sročiti… niti tako… niti tako… *backspace*…*backspace*…*backspace*…

A zapravo kako da vam lijepo kažem da imam osjećaj kao da gubim kompas u ovoj cijeloj energetsko-ekološkoj priči i da moj pokušaj hoda po tankoj liniji razuma u tom sukobu interesa uzima svoj danak i zapravo čini mi se da te tanke linije koju ovaj blog pokušava slijediti niti nema. Živimo u svijetu u kojem je poželjno zastupati ideje, izabrati stranu, a ja bih zapravo najradije stajao postrance i bilježio stvari u svoj notesić i potom ih prezentirao svijetu. Tako, pokazalo se, stvari nažalost ne funkcioniraju.

Drugi problem jest i sama prosvjetiteljska djelatnost, edukacija čitatelja i popularno-znanstveno pisanje koje mi također više ne donosi satisfakciju jer se “sve to ionako može naći na internetu”. Doduše, jedino ako provedeš sate i sate tražeći i znaš što treba tražiti. A dan, nažalost ima samo 24 sata i ako imate osjećaj da ih iracionalno trošite, onda to nije dobar osjećaj. Doduše, znam da postoje vjerni čitatelji koji vjerojatno već dulje vrijeme primjećuju da polako posustajem, ali jednostavno ne pronalazim motiv da nastavim. Ima i drugih, važnijih stvari u životu, koje nikako da dođu na red… vožnja biciklom, njemački, ruski, knjige, dokumentarci…

I zato… ne znam… neću najavljivati gašenje bloga… vraćat ću mu se vjerojatno povremeno, ali u svakom slučaju sa smanjenim angažmanom… smanjenim i u odnosu na ovako mizeran angažman posljednjih tjedana koji već podsjeća na životarenje jednog medija… ali samo medija… ja želim dalje malo, za promjenu… živjeti… živjeti slobodan od pisanja… :-)

Povezani članci

• Idemo zaključiti raspravu o reklamiranju na blogovima…
• Energetski učinkovita Hrvatska - nov tematski blog s područja energetske učinkovitosti
• Vlatka Pokos ima blog? Stara vijest? A eto me, opet pišem…
• Zašto na mom blogu (više) nikad nećete naći oglase?
• Kad bi prijateljstva na Facebooku bila na prodaju…
• “Neugodna istina” o računu za struju Ala Gorea

Već sam jedno tri puta u posljednja tri dana počeo pisati komentar na cross-postanu o nuklearkama na pollitici na kojoj se razvila zanimljiva rasprava i u kojoj je i službeno potvrđeno od strane zelenih da sam nuklearni lobist isprana mozga koji priču o nuklearkama gleda potpuno linearno i drži se zastarjelih dosadnih argumenata. Srećom po mene koji zaista nemam više živaca raspravljati i dokazivati stvari ljudima koji ne žele odmaknuti priču od Černobila postoje drugi ljudi upućeni u problematiku nuklearnih elektrana koji katkad puno efikasnije odrade posao. Iskreno, ja pokušavam razumijeti zelene i njihove argumente, no nekad je vrlo teško jer djeluju poput jednoumne sekte odmaknute od realnosti mog pogleda na svijet. Ipak, živi dokaz da možda i ja sam nisam baš nužno u pravu povremeno mi kontrom opali kolega eeCroat, što mi je posebno drago jer imam osjećaj da povremeno imam korektiv za svoje poglede na situaciju. U konkretnom slučaju, u potpunosti sam iz jednadžbe izbacio Amoryja Lovinsa i njegove teze, što bi i zelenima moglo vrlo efikasno poslužiti kao argument, samo da se riješe svojih uskih pogleda na stvari. Ovako, pak, još ćemo se dugo godina raspravljati o četrdeset godina starim projekcijama i 22 godine starom nesrećom u Černobilu. No, s druge strane, primjećujem da se posljednjih godina odustalo od Hirošime… :-))

Ljudi dragi, nisam nuklearni lobist, dapače, gradnju nuklearke vidim tek kao krajnje riješenje i tek ukoliko ne postoji drugi način da se problem s porastom potrošnje riješi, jer potrošnja električne energije raste i u budućnosti će rasti i tu nije bitna ni čak niti stopa, već samo činjenica da ne želimo niti previše zagađen zrak zbog pretjerane gradnje novih termoelektrana, niti čelične grdosije od vjetroturbina na baš svakome brdu, a bome niti polovicu Dalmacije popločene fotonaponskim ćelijama. No, prezentirate li jedno, drugo ili treće rješenje jednim drugima ili trećima, odjednom postanete i nuklearni lobist i protivnik vjetroelektrana, ali i zeleni tudum i berač ljubičica. Problem je u tome što svaka tehnologija ima svoje prednosti i mane koje su jednima ili drugima prihvatljive ili neprihvatljive i ja nastojim pisati i o jednoj i o drugoj strani. Dok “lobiram” za nuklearke istovremeno pišem serijal članaka o tragediji u Černobilu, dok pišem o vjetroelektranama, istovremeno pokušavam izvući i neke njihove loše strane i u svemu tome pronaći neku mjeru. Općenito, zastupam stav da se niti jedno potencijalno riješenje za energetske probleme ne treba apriori odbaciti, pa bile to nuklearke ili štednja energije, no želim da se kvalitetno odvagnu prije nego li završe u saborskoj ili nekoj drugoj odlučujućoj raspravi.

Ipak, ono što me možda najviše dotakne jest kad netko raspali da je tvoje obrazovanje krivo za tvoje stavove, ne shvaćajući da se taj argument vrlo lako može okrenuti protiv njega samoga. Tako je tijekom rasprave je moj fakultet proglašen ispiralištem mozgova, pa si dopuštam postaviti pitanje što su li to završili ti isti zeleni da imaju toliko uniformne i zatupljene poglede na svijet. Ma, zapravo, vrlo vjerojatno nemaju, ali ja valjda uvijek nalijećem na uvijek iste ljude s vrlo jednolikim stavovima. No, tragičnije od toga jest kad diplomirani inženjer nekoliko godina nakon što je dobio diplomu još uvijek ne može preboljeti nepravde koje su mu navodno nanijete za vrijeme studija, o čemu je jučer pisao Zvone. Naime, on je na nekoliko predmeta bio i meni asistent (iako se toga vrlo vjerojatno ne sjeća) i ja nisam imao nikakvih problema niti s njim, niti se općenito mogu požaliti da sam došao u sukob s nekim na FER-u, a ako je i bilo nekakvih nepravdi one su u tom jednom jedinom svečanom trenutku primanja diplome u ruke ponosno zaboravljene.

Povezani članci

• Moja crna suza ispod lijevog oka
• Navala na gradnju vjetroelektrana u šibenskom zaleđu, a dozvole na kapaljku
• Moj stručni ugled ili o vezi energetike s politikom, ekonomijom i ekologijom
• Je li hrvatska javnost uistinu suviše ZELENA?
• Skandalozno! I Bez!Komentara odbio emitirati reklamu za Pollitiku.com! :-))
• Napušteni gradovi (1) - Pripyat, Kadykchan i Etzweiler