Rec’ ti meni pošto kilogram seminarskih i diplomskih radova?
Zaista mi se čini da je posljednjih dana počela sezona seminarskih i diplomskih radova jer posljednjih dana dobivam mnoštvo upita za dozvolu za korištenje materijala objavljenih na ovom blogu, što smatram da je krajnje u redu ako se poštuju uvjeti Creative Commons pod kojima su članci objavljeni. Drugim riječima dopušteno umnožavati, javno distribuirati i priopćavati djelo uz imenovanje autorstva u nekomercijalne svrhe, s tim da prerade tih članaka nisu dozvoljene. Naravno, ne mogu vas kazneno goniti ako prepišete moj članak za potrebe seminarskog ili diplomskog, no prema mojim saznanjima za ovu destinaciju zna puno ljudi, pa vjerojatno i vaši profesori, tako da je lako moguće da pronađu odakle je copy/paste. Isto tako, ne garantiram točnost svih podataka koji su objavljeni, budući da je dobar dio istih prenošen iz medija, a zna se kako određeni novinari pristupaju svom poslu: krajnje aljkavo prema stvarima koje ne razumiju.
Druga stvar koja me pomalo prenerazila jučer bila je jedna mlada dama, bolonjka s FER-a, koja mi je otvoreno i bez srama ponudila da joj napišem seminar na temu nuklearnih gorivih ciklusa, što sam odmah ispočetka odbio, jer ako ne znate sročiti prokleti nemušti seminarski rad na fakultetu, u daljnjem poslu vrlo vjerojatno će se dogoditi da nećete znati sročiti elaborate, tehnička rješenja, studije ili slične stvari koje ćete vrlo vjerojatno raditi gdje god se u energetskoj struci zaposlili. Ipak, čisto informacije radi zaintrigirala me cijena koju je bila spremna ponuditi, no kad je ponudila 400 kuna, samo sam se nasmijao. Pa i honorari za članke u 24 sata bi za istu količinu teksta vrlo vjerojatno bili veći, a kamoli za stručne članke u kakve spada i njen seminarski rad!
Stoga, savjet onima koji su odlučni da im netko drugi napiše seminarske ili diplomske radove: prvo dobro izvršite procjenu kome ste spremni ponuditi da odradi vaš posao, a drugo je da se dobro informirate o cijenama takvih usluga da se zbog istoga pred nekim na ovaj način ne biste osramotili… :-))
A što se mene tiče… ja se ne bavim takvim stvarima. No, ako trebate pomoć, poput skretanja pažnje na stranice na kojima možete pronaći odgovore na svoja pitanja, rado ću vam pomoći. Iako, meni je jako malo toga i za seminarske i za diplomski rad tijekom čitavog školovanje bilo servirano na tanjuru.
Povezani članci
- Šverc radioaktivnog materijala u bliskom nam susjedstvu?
- Aktualna situacija vjetroelektrana u Hrvatskoj na početku 2007.
- Ako je pozornica izvan kaveza, zašto publika stoji unutar njega?
- Coca-Cola možda smanjuje emisije, no proizvodi i dalje sadrže CO2!
- Kako vjetroelektrane utječu na elektroenergetski sustav Hrvatske?
- Game Over Project - Najveća odigrana partija Tetrisa na svijetu
eć sam jedno tri puta u posljednja tri dana počeo pisati komentar na
Ljudi dragi, nisam nuklearni lobist, dapače, gradnju nuklearke vidim tek kao krajnje riješenje i tek ukoliko ne postoji drugi način da se problem s porastom potrošnje riješi, jer potrošnja električne energije raste i u budućnosti će rasti i tu nije bitna ni čak niti stopa, već samo činjenica da ne želimo niti previše zagađen zrak zbog pretjerane gradnje novih termoelektrana, niti čelične grdosije od vjetroturbina na baš svakome brdu, a bome niti polovicu Dalmacije popločene fotonaponskim ćelijama. No, prezentirate li jedno, drugo ili treće rješenje jednim drugima ili trećima, odjednom postanete i nuklearni lobist i protivnik vjetroelektrana, ali i zeleni tudum i berač ljubičica. Problem je u tome što svaka tehnologija ima svoje prednosti i mane koje su jednima ili drugima prihvatljive ili neprihvatljive i ja nastojim pisati i o jednoj i o drugoj strani. Dok “lobiram” za nuklearke istovremeno pišem 

