Fenomen napuštenih gradova nastaje zbog naglog iseljenja, a ne polaganog odumiranja stanovništva. Iako se taj fenomen do sada vezivao uglavnom uz prošlost, našao sam nekoliko primjera modernih napuštenih gradova, koji su napušteni zbog ekonomskih razloga, opće opasnosti ili velikih kompanija koje su kupile zemljište i imaju dovoljno novca da nasilno isele ljude iz prostora na kojima su neki od njih možda i stotinama godina živjeli.

Pripyat - Chernobylska oblast - Ukrajina

Godina napuštanja: 1986.

Priču o Černobilu vjerojatno svi znate i znate otprilike i kako se dogodila, kao što i znate da se Černobil nalazi u Ukrajini. No ovdje se neću baviti uzrocima nego fenomenom koji je ostao nakon što je nuklearni reaktor Chernonyl IV. doživio tešku eksploziju i požar u kojem je radioaktivnost “iscurila” u zrak i na okolno područje. Jedva stotinu kilometara od Kijeva i par kilometara od same nuklearne elektrane, nalazi se danas napušteni grad Pripyat u kojem je u doba nesreće živjelo 48.000 ljudi. Nesreća se inače dogodila svega nekoliko dana prije prvog maja i grad se spremao na proslavu. Nakon nesreće, grad je pothitno evakuiran i manje više konzerviran u stanju u kojem je bio ostavljen. Prizori koji su ostali i nakon dvadeset godina bude tugu i gnjev, no malo je onih koji su se uopće usudili kročiti na to područje nakon nesreće. Općenito, da bi se po tom području prošetalo potrebna je sprava koja mjeri radijaciju, a zove se Geiger-Millerov brojač jer postoje džepovi na kojima je radijacija još uvijek izrazito jaka. Priroda i životinjski svijet, unatoč tome, bujaju. U cijeloj regiji zabilježen je porast broja vukova i divljih svinja. Oni koji su posjetili grad, kažu, da je tišina uistinu… nepodnošljiva. U pozadini grada vidi se sarkofag nuklearne elektrane koji polako trune…

Čitavu priču na englskom jeziku možete naći na stranicama Elene Filatove, ljubiteljice povijesti i motocikala, koja je neustrašivo zašla u regiju dokumentirati ono što je ostalo nakon jedne od najvećih katastrofa u ljudskoj povijesti. Fotografije su uistinu istovremeno predivne i jezive.

Kadykchan - Magadanskaya oblast - Rusija

Godina napuštanja: sredina 90-ih

Grad Kadykchan nalazi se magadadskoj oblasti na hladnom sjeveroistoku Rusije i bio je rudarski grad sa 12000 stanovnika izgrađen na mjestu bivšeg gulaga (oblika logora za prisilan rad u kojeg su bili zatvarani protivnici ruskog režima koji nisu imali sreću doživjeti da budu prognani). Grad je sagrađen temeljem odluke komunističkog režima SSSR-a o naseljavanju zabitih dijelova te zemlje. Nekoć ponos ruskog radničkog pokreta, grad je iseljen pod prijetnjom da po jezivoj arktičkoj zimi grad neće imati grijanja, a razlog iseljavanju je bila neisplativost održavanja ovakvih gradova koja su nakon propasti komunizma koja živjela isključivo od pomoći iz proračuna. U napuštenom gradu, koliko je poznato, ipak živi jedan muškarac koji je odbio iseliti se… ali tišina u kojoj živi je i dalje… nepodnošljiva…

O Kadykchanu je pisao bloger Katjusha i ovdje je link na njegov post, a detaljniju priču o Kadykchanu možete pronaći u članak u Washington Postu te na stranicama offroad kluba u Vladivostoku, nažalost samo na ruskom.

Etzweiler - blizu Njimingena - Njemačka

Godina napuštanja: 2000 (rušenje najavljeno u 2006.)

Gradić Etzweiler je napušten grad predviđen za rušenje, a možda u trenutku pisanja ovog članka više i ne postoji. Razlog napuštanja i rušenja ovog grada u Njemačkoj jest eksploatacija ugljena kojeg na potezu od Aachena do Kölna ima u izobilju. Nekoć je mjesto imalo oko 1200 stanovnika, no tragedija je, što su se prve na popisu rušenja našle nove novcate zgrade u predgrađima u kojima su ljudi do još pred koju godinu živjeli. Ipak, čitav grad izgleda kao da ga je pogodila kuga i kao da su njegove stanovnike iznenada oteli vanzemaljci. Igračke leže razbacane po cesti, a u kućama su ostavljene obiteljske fotografije, dok korov napada nekoć brižno uređivane vrtove. Neki ljudi, međutim, i još žive u predgrađima i moguće je vidjeti lončanice na prozorima… no nažalost… čini se… neće više dugo jer će ih prije ili kasnije otjerati građevinski strojevi… ako već nisu…

Ovih par riječi napisao sam zahvaljujući ovom sajtu i njegovlm autoru, čudaku iz Rotterdama koji voli neobična i napuštena mjesta… :-)

Ovaj članak objavljen originalno je objavljen u kolovozu 2006. godine, no budući da u novoj godini namjeravam nastaviti priču o napuštenim gradovima započetu prošle godine, ponovno ga objavljujem…

Povezani članci

• Napušteni gradovi (2) - Kalapana, Tocco Caudio i Dvigrad
• Biciklom na posao - u Zagrebu i tjedan dana besplatno!
• I Bratislava može biti neobična, ako to poželim!