Nastavljajući o fenomenu napuštenih gradova, moram ukazati da iako moćne po svojoj pojavnosti, velike nuklearne nesreće (kao u slučaju Pripyata) ili ekonomski razlozi (u slučaju grada Kadykchana) nisu jedini razlozi da bi se napustilo određeni grad. Neki gradovi mogu postati žrtve prirodnih fenomena kao što su erupcije vulkana, potresi ili čak dugotrajna povijest ratovanja, razaranja i obnavljanja kao u slučaju našeg Dvigrada. No, krenimo redom…

Kalapana - Havaji

Godina napuštanja: 1990. i 1991.

Prije erupcije vulkana Kilauea, gradić Kalapana bio je ribarski gradić sa jednom od najljepših pješčanih plaža s crnim pijeskom. Duboko u srcu Pacifika, taj raj na zemlji podno aktivnog vulkana nije mogao opstati. U razdoblju od travnja do prosinca 1990. gradić je prekriven sa desetmetarskim prekrivačem tekuće lave, koja je gutala pred sobom domove, parkove i ceste. Tek pukim hirom, neke su zgrade ostale odsječene od ostatka svijeta slojem crnih stijena, ali čitave. U ovom moru lave, međutim, živi još nekoliko ljudi, bez struje i vode, a napušteno mjesto pretvoreno je u turističku atrakciju. Za šetnju gradićem potrebno je ponijeti čvrste cipele i paziti gdje se staje, budući da je na nekim mjestima tlo još uvijek nestabilno. Ostaci grada djeluju poprilično otužno s obzirom na ono što je nekad bio… zapravo, kad bolje razmislim, djeluje mi kao da od grada gotovo ništa nije ostalo…

Ponešto slika moguće je vidjeti ovdje.

Tocco Caudio - Campania - Italija

Godina napuštanja: 1980.

Kao i mnoštvo gradova u središnjem, brdovitom dijelu Italije, Tocco Caudio je gradić sagrađen na litici. Takav položaj utvrde grada u srednjem vijeku davao je gradu obrambenu prednost jer je s litice pogled pucao na čitavu okolinu. U 20. stoljeću, međutim, kompaknost gradnje i uske ulice gradića počeli su stanovnicima zadavati glavobolje, budući da do samog centra grada nakon strma uspona nije moguće doći automobilom. No, unatoč glavoboljama, grad se održao sve do 1980. godine i potresa u kojem je povijesni centar grada teško stradao, a građevine su postale opasne za život. Umjesto da se grad obnavlja, stanovnici su odlučili iseliti se iz povijesne jezgre i naseliti se u podnožju litice, tako da u ovom trenutku u gradu živi oko 1600 stanovnika. Iz napuštene stare jezgre odneseno je sve što je bilo moguće odnijeti, no ni danas ondje ne vlada potpun mir, jer je osim koza koje lutaju praznim ulicama moguće zateći i ponekog zalutalog turista. Najljepša točka starog Tocco Caudia je crkva izgrađena na samoj litici i cigleni zvonik s kojeg puca pogled na krovove napuštenih kuća…

Dvigrad - Istra - Hrvatska

Godina napuštanja: 1714.

Dvigrad je izvorno predstavljao dva grada, od kojih od jednog, prethistorijskog i antičkog, nažalost nije ostalo ništa, a drugi je u potpunosti u ruševinama. Prostor na kojem se nalazi Dvigrad bio je naseljen još u prethistorijsko doba, a u antičko doba, o čemu svjedoče i arheološki ostaci grad se nalazio na vrlo važnom raskrižju puteva. Nakon pada Rima, gradić je skoro u potpunosti napušten, da bi do ponovnog naseljavanja došlo dolaskom Slavena u ove prostore u 6. i 7. stoljeću. Povijest samo grada jest povijest razaranja i obnavljanja, a prvo takvo dogodilo se 1354. godine, nakon opsade u mletačko-genoveškim ratovima. Svježe obnovljen grad ponovno su poharali Mlećani 1381.godine nakon opsade te on postaje mletački posjed sve do 1413. kada grad dobiva podeštata iz redova plemića grada Kopra, kojem je Dvigrad bio dužan plaćati godišnji danak. 1544. Austrija se upliće u situaciju u Istri i dolazi do mletačko-austrijskih ratova, da bi 1615. godine Dvigrad opsjedali uskoci u uskočkim ratovima, no oni ga za razliku od Mlećana nisu uspjeli zauzeti. Izmučeno silnim ratovima, oko 1630. godine stanovništvo počinje napuštati Dvigrad, da bi 1650., u posjetu biskup Tommasini u gradu zatekao tek tri obitelji. Godine 1714. napuštena je i bazilika Sv. Sofije, tako da je grad, kako kaže akademik Bratulić: “prepušten umiranju bez priziva. Zidovi kuća su se srušili, zidine popadale, bunar u gradu bio je zagađen. U grad su se uselile zmije, korov i makija. Tako je do danas.”

Osim samih vrata kroz koja se ulazi u grad, dobro je sačuvana i golema južna branič-kula, te ostaci bazilike Sv. Sofije, izgrađene na živoj stijeni, kojoj se u 19. stoljeću urušio krov. Više o povijesti grada i njegovu današnjem značaju možete pročitati na stranicama Kanfanara.

Ovaj članak objavljen originalno je objavljen u kolovozu 2006. godine, no budući da u novoj godini namjeravam nastaviti priču o napuštenim gradovima započetu prošle godine, ponovno ga objavljujem…

Povezani članci

• Biciklom na posao - u Zagrebu i tjedan dana besplatno!
• Napušteni gradovi (1) - Pripyat, Kadykchan i Etzweiler
• CouchSurfingom i vlastitim snagama do Szigetvára i Pečuha
• I Bratislava može biti neobična, ako to poželim!