U svojoj prvomajskoj poruci, presidente Fidel Castro se obratio kubanskom narodu, ali i ostatku svijeta tražeći da se krene u energetsku revoluciju. Ona se ne bi, prema riječima samog Fidela, sastojala samo od zamjene običnih žarulja štednim, već i recikliranja sve energetski neefikasne opreme koja se koristi ne samo u našim domovima, već nalazi i komercijalno primjenu, ali i u industriji i prijevozu, kao i socijalno korišteni električni uređaji koji zbog starih tehnologija koriste i do dva-tri puta više električne energije nego moderni uređaji. Kao što i sam kaže:

Boli me kad pomislim da se godišnje potroši 10 milijardi tona fosilnih goriva (u svijetu). To znači da svake godine potrošimo nešto za što je prirodi trebalo milijune godina da stvori. Nacionalne industrije su se našle pred golemim izazovima, a jedan od njih je i smanjenje nezaposlenosti. No, ipak, možemo dobiti na vremenu.

Ipak, iako je Fidel rekao da ne zamjera brazilskom predsjedniku Luli da Silvi i brazilskom narodu za dogovor s predsjednikom Bushom o korištenju brazilske šećerne trske za dobivanje etanola, najveći dio prvomajske poruke bavi se upravo Brazilom. Brazilski predsjednik je, naime, u tom potezu vidio šansu za brazilski izvoz, jedini problem koji je ostao su teški uvjeti rada brazilskih pobirača šećerne trske. Kao što kaže el presidente:

Danas u toj zemlji (Brazilu), gotovo 80% šećerne trske se pobire ručno. Izvori i studije od strane brazilskih istraživača potvrđuju da rezači trske, koji su plaćeni po komadu, moraju pobrati dvanaest tona trske dnevno kako bi mogli pokriti svoje osnovne financijske potrebe. Jedan radnik mora se sagnuti 36,630 puta, napraviti kraći put 800 puta, noseći 15 kilograma trske u rukama i prijeći 8,8 km u svom redu. Tako radeći dnevno prosječno izgubi oko 8 litara vode… iako je dnevna norma za radni dan od 8 ujutro do 5 popodne, plaćanjem po komadu se radni dan produžuje i na 12 sati. Temperatura na kojoj se radi često poraste i do 45°C…

Naravno, za poboljšanje uvjeta rada rezača trske bi bilo podloge kad bi se postigla bolja konkurentnost etanola od šećerne trske na američkom tržištu za što je potrebno smanjiti uvozne tarife i subvencije domaćoj proizvodnji koje čine američke proizvođače kukuruza koji se koristi za dobivanje etanola jednima od najzaštićenijih na svijetu. Naravno, konzervativac Bush je bilo kakvu takvu mogućnost odbio. S jedne strane Brazil proizvodi vrlo kvalitetnu soju, a više od polovice proizvedne količine soje izvozi, za koju se Fidel pita može li se pretvoriti u biogorivo. S druge strane sve se više farmera u Brazilu žali kako se zemlja pogodna za ispašu sve više pretvara u polja šećerne trske. Bivši brazilski ministar Roberto Rodrigues, a sada na čelu Interameričke komisije za etanol, koja se bavi promoviranjem korištenja biogoriva na američkom kontinentu, tvrdi kako bi mehanizacija proizvodnje šećerne trske stvorila višak nekvalificirane radne snage.

Doda li se na to još prognoze UN-a o promjeni klime s porastom temperature i dizanjem razine vode zbog topljenja leda i porasta razine vode u bazenu Amazone koje bi moglo imati kobne posljedice po Južnu Ameriku, Castrov scenarij djeluje zaista jezivo. No, kao što i sam Fidel kaže:

Ništa ne može spriječiti američki i europski kapital od financiranja proizvodnje biogoriva. Oni bi čak mogli slati ta sredstva kao poklon Brazilu i Latinskoj Americi. Sjedinjene države, Europa i ostale industrijalizirane zemlje tada bi uštedjele više od 140 milijardi dolara godišnje, bez straha i bez potrebe da se brinu kakve će posljedice klimatske promjene i glad imale po zemlje Trećeg svijeta. Njima bi tako, još uvijek, ostalo dovoljno novca za biogoriva i da nabave to malo preostale hrane na svijetskom tržištu po bilo kojoj cijeni.

Ipak, ne treba zaboraviti, kaže Castro i ekonomsku recesiju u SAD-u, budući da u posljednje vrijeme dolar rekordno gubi na vrijednosti. Isto tako dobar dio gore spomenutih država ima svoje financijske rezerve u konvertibilnoj valuti, upravo u američkim dolarima i obveznicama, što uz pad vrijednosti dolara može značiti i financijske gubitke tim državama.

Čitav tekst Castrove prvomajske poruke, iz kojeg sam izdvajao određene dijelove, možete pronaći na stranicama latinoameričke novinske agencije Prensa Latina.

A priču o nikad dovršenom nuklearnom reaktoru na Kubi, ostavit ću za neki drugi put… :-))

Povezani članci

• Idemo svi istovremeno panično kupovati mrkvu!
• Besplatna linija za savjete o energetskoj efikasnosti
• Prvi komentari na kampanju energetske efikasnosti
• Prihvatite izazov težak cijelih jednu tonu CO2!
• Ugasite računalo na jedan dan! (Shutdown day - 24.03.2007.)
• Hoćemo li graditi nuklearku? - 11.01.2008. u 16:45 na Radiju 101.