Već dugo vremena nisam posvetio ni slovca onom drugom čime se bavim: pisanju za časopis “Plan B”, zaista kvalitetan časopis, tako da je u međuvremenu prošao treći broj u kojem sam čitav jedan velik članak posvetio energetskoj učinkovitosti i zašto ona sama po sebi neće spasiti svijet. U ovome trenutku, međutim, na policama kioska možete pronaći četvrti broj u kojem obrađujem pitanje “vršne nafte” - bukvalni prijevod pojma peak oil, mogući bojkot Olimpijskih igara u Pekingu zbog zagađenja te koncept vjetroelektranama u urbanim regijama. Kao kuriozitet, mogu također navesti da se u jednom od mojih članaka čak pojavila i matematička formula, što ćete rijetko kada pronaći u popularnim časopisima, a što bismo mi, navudreni tipovi, vrlo rado voljeli vidjeti. No, osim novog broja, kao novost moram navesti i činjenicu da sam, baš kao i Ire, Nebojša i Ivan Brezak-Brkan i ja prodao dušu đavlu Borji te počeo pisati i za web izdanje Plana B.

Prva tema, naravno, vezana je upravo uz ovu temu i predstavljena je pod naslovom “Pomirba trulih kapitalista i prokletih hipika”, a inspirirana je mojim posljednjim razmišljanjima o potrebi dijaloga ne samo između energetičara i ekologa, nego općenito potrebom za dugoročnom stabilizacijom energetske situacije u svijetu. Činjenica jest da smo na intuitivnoj razini svijesni da ovakav razvoj situacije u svjetskoj ekonomiji neće još dugo potrajati i da bi raspad ekonomskog poretka u svijetu može značiti naglu promjenu načina života i nagli izmak sigurnosti kojoj toliko težimo. Isto tako činjenica jest da tempo ekonomskog razvoja više ne diktiraju SAD i Europa, nego Rusija, Kina, Indija i druge zemlje Azije te da se upravo Europa nalazi u točci preokreta. Hoće li za koju godinu, naime, Europa ući u ekonomsku recesiju?

To se odnosi i na nas ovdje, u Hrvatskoj…

Već sam u spomenutom članku napisao da nas u skoroj budućnosti očekuje dramatičan izbor: ne poduzeti ništa i riskirati posljedice koje mogu biti brze i katastrofalne ili početi razmišljati već danas i započeti dugu i tešku tranziciju iz egocentričnog i ekonomski ustrojenog društva u neki utopistički socijalni društveni model koji će omogućiti ublažavanje posljedica udara koji bi nastao lokalnom recesijom u Europi ili potpunim raspadom svjetske ekonomije. Taj isti model na pojedinačnoj bazi podrazumijevao bi odricanje od mnogih komfornih navika i udobnog stila života kojeg trenutno imamo.

A tko ima odgovor na sve to?

Ne biste vjerovali, ali gotovo najomraženija bića na svijetu: zeleni. Pri tome ne mislim na kojekakve lobijski financirane interesne skupine ili destruktivne i ekstremne pojedince koji su spremni razarati kako bi protjerali svoje, već na ljude među nama koji su ne samo ekološki osviješteni, nego čak i spremni podijeliti svoja znanja i saznanja. Ovdje govorimo o onima koji nas uče kako napraviti solarni kolektor ili vjetrenjaču u samogradnji ili stotine drugih korisnih savjeta kako proizvoditi ili štedjeti energiju, hranu ili druge nužne potrepštine u životu i opskrbuljuju nas znanjima koja će se jednog dana vjerojatno pokazati značajnima za preživljavanje u teškim uvjetima. No, ti isti ne nalaze podršku i razumijevanje u egocentrično usmjerenoj javnosti koja ili gleda svoja posla ili u moru šuma ne čuje njihovu poruku, a ukoliko je i čuje, odbacuje kao ekonomski ili društveno neodrživu. No, hoće li ta ista poruka za koju godinu i dalje biti neodrživa?

Hoće li se pokazati da su oni možda u pravu?

Teško je reći i zapravo teško je uopće razmišljati o njihovu putu jer taj put zahtijeva neka odricanja na koje mi, vi, pa čak i ja nismo u prvom trenutku spremni. Odreći se komocije automobila, okusa mesa u našim ustima ili vjere da struja potječe iz utičnice? Postati biciklist, veganac ili energetski neovisan? I to ne samo mi, vi ili ja, nego čitavo društvo zbog straha od mogućeg kraha ekonomije kada će takav život postati realnost? Ne znam… teško je proročki odgovoriti na ova pitanja, ali duboko u sebi mislim da bi dobrovoljno navikavanje na takav način života moglo dovesti do puno boljeg psihičkog podnošenja kada i ako uistinu dođe do energetske, ekološke ili drugih kriza.

A sve to znači da bismo već sada trebali početi učiti od njih… :-)

Povezani članci

• Ivane, crni sine, pa zar su to tvoje zelene bitke?! :-)
• Informacijska i medijska ekologija
• Povodom ratifikacije protokola iz Kyota, poklanjam linkove…
• Moj stručni ugled ili o vezi energetike s politikom, ekonomijom i ekologijom
• Ragnhild Kåta: Kada nam život pruži samo osjet dodira…
• Misle li oni stvarno još za ove vlasti ratificirati Kyoto protokol?!