Krajem siječnja cijene kukuruza na čikaškoj robnoj burzi su dostigle najvišu cijenu od srpnja 1996. godine, a razlog tome jest velika potražnja Kine za kukuruzom, ali i uporna američka energetska politika usmjerena prema etanolu kao energentu. Uz divljanje klimatskih promjena i najavljene nesigurnu rezultate žetve za ljeto, prije svega u SAD-u zbog suša, ali možda i u ostatku svijeta u kojem unatoč divljanju cijena potražnja za kukuruzom se ne smanjuje, jedna nacija, čini se, morat će se odreći svoje tradicije.

Tortilja je jelo koje su stvorili bogovi…

Drevne Maje vjerovale su da su tortilje stvorili bogovi koji su umješali svoju krv s mljevenim kukuruzom i na taj način stvorili jelo, a sebe nazivali “djecom kukuruza”, kao što i danas mnogi Meksikanci koriste taj izraz kako bi opisali svoju naciju. Govoreći o Meksikancima i njihovoj kulturi, o korijenima društva, ali i gospodarstvu, sve se temelji na tortiljama. Recepti prema kojima se spravljaju potječu još iz pradavnih vremena i nisu se mijenjali, tako da za razliku od američkih tortilja koje su u stanju se na dodir se raspasti, originalne meksičke tortilje se rade od kukuruznog brašna koje je prije mljevenja pomiješano s kalcijem i one su čvrste i žilave da mogu poslužiti i kao “žlice” ili “tanjuri”. Proces spremanja tortilja specifičan je po tome što u tortilji ostaju važni antioksidansi i niacin, a tortilje siromašnim Meksikancima predstavljaju 40% ukupnog unosa proteina u prehrani. Zbog kalcija kojeg dobivaju iz tortilja meksička djeca imaju manji rizik od rahitisa u odnosu na vršnjake iz drugih zemalja svijeta.

Prosječna meksička obitelj dnevno pojede oko kilogram tortilja, čija je cijena u posljednjih godinu dana porasla sa prosječnih 0,63$ na između 1,36$ do 1.81$, ovisno o dijelu zemlje. Uzme li se u obzir da je minimalna plaća, pretočena u dnevnu zaradu iznosi 4,60$, ispada da prosječna obitelj danas troši oko jedne trećine prihoda na tortilje. Kao alternativa pojavljuje se instant tjestenina koja je daleko manje hranjivija, no njena cijena koja je puno niža od cijene tortilja, čini je puno pristupačnijom prosječnom meksičkom džepu. Drugim riječima onima koji si mogu priuštiti tjesteninu vrlo vjerojatno slijedi gojaznost, a onima koji si niti tu vrstu hrane ne mogu priuštiti, slijedi glad. Stoga i ne čudi opće nezadovoljstvo, pogotovo među širokim narodnim masama.

Kako će Felipe Calderón riješiti pitanje nacionalne prehrane?

Do 1999. godine, država je subvencionirala proizvođače tortilja te je uvoz jeftinog kukuruza rastao pod Sjevernoameričkim ugovorom o slobodnom trgovinom, poznatijim pod imenom NAFTA (North American Free Trade Agreement). No, otkako je Meksiko pod sadašnjim predsjednikom napustio regulaciju cijena, one su pratile kretanja na tržištu. No, problem nastaje zbog toga što se cijena bijelog kukuruza vezuje na cijenu žutog kukuruza koji se u SAD-u koristi kao sirovina za dobivanje etanola, zbog naftne krize sve popularnijeg goriva. No, vidjevši da su cijene podivljale prva mjera koju je meksički predsjednik Felipe Calderón uveo jest stabilizacija cijene tortilja na 0.76$ po kilogramu. Ipak, taj dogovor nema zakonsku snagu i nije obvezujuć, te su realne cijene na tržištu više i preko 100% više od dogovorene margine. No, prema riječima ministra gospodarstva i industrije tvrdi da će se situacija kroz tjedan ili dva, a jedna od mjera jest i interventni uvoz 800 tisuća tona kukuruza iz SAD-a i drugih zemalja, što bi dalje moglo pogodovati divljanju cijena na svjetskom tržištu.

No čitava priča postaje zanimljivija uzme li se u obzir da je prošle godine administracija Calderónova prethodnika Vicentea Foxa u dogovoru sa stručnjacima koji prate cijene kukuruza dopustio izvoz 137 tisuća tona kukuruza koji danas nedostaje. Cijela stvar postaje zanimljiva uzme li se u obzir da 80% tržišta brašna za tortilje drži Grupo Gruma, koja je vlasnik brenda Maseca, ali i jedan od najvećih proizvođača tortilja, kojeg se optužuje za kupovinu konkurencije bez dopuštenja bez dopuštenja agencije za tržišno natjecanje. Neki proizvođači tortilja optužuju svekoliko prisutnu američku tvrtku Cargill za korištenje monopolističke pozicije i dogovorno umjetno dizanje cijena. No, u cijeloj priči zlikovci postaju mali proizvođači tortilja njih desetak tisuća koje nezadovoljni kupci optužuju zbog visokih cijena.

Kuruza…

I što se mudro može zaključiti iz cijele priče? Možda da nečije biološko gorivo drugome izbija tortilju iz usta? Ili da vlast u Meksiku pogoduje krupnome kapitalu i pleše kako on svira? Možda je krivac za cijelu situaciju nezajažljiva Kina čije gospodarstvo baš mora rasti tako basnoslovnom stopom? Ili su to samo svjetska kretanja koja nas se zapravo pretjerano i ne dotiču?

U Hrvatskoj se otvaraju pogoni za proizvodnju biodizela, poput onog u Virovitici koji trenutno radi sa 30% kapaciteta, a Sisačko-moslavačka županija želi postati regionalni centar za biodizel. Biodizel se inače primarno u našim krajevima proizvodi od uljene repice od koje se radi i jestivo ulje. Zbog biodizela se u Indoneziji nemilice krče prašume i sade palme i uskoro će doći vrijeme kad će se zbog takvog pristupa osjetiti klimatske promjene. Kod nas bi pak jednog dana zbog isplativijeg sađenja uljene repice moglo doći do zanemarivanja drugih prehrambenih kultura, ali i nestašice ulja iz domaće proizvodnje, tog tradicionalnog sastojka na kojem pečemo, kuhamo i dodajemo u salate.

Možda se otvori put maslinovu ulju, možda i mi promijenimo način prehrane, a možda…

Resursi

• Washington Post: A culinary and Cultural Staple in Crisis
• Buisness.hr: Proizvodnja etanola smanjila zalihe kukuruza
• Environmental Economics: Tortillas and the Theory of Second Best
  

Povezani članci

• Idemo svi istovremeno panično kupovati mrkvu!
• Životni vijek jednog trnjanskog krijesa…
• Poplava godišnjih statistika ili kako to da na Bez!Komentara nema seksa?
• Instant kava ili neformalno stjecanje diploma, dođe ti na isto?!
• Danas držim prezentacije, a vi ih možete pratiti preko interneta… :)
• Misle li oni stvarno još za ove vlasti ratificirati Kyoto protokol?!