Kada ćemo konačno shvatiti da “struja” ne smije biti socijalna komponenta?
Moram odmah na početku napisati kako zastupam vrlo liberalna tržišna i ekonomska načela, koja su puno bliža američkom liberalnom ekonomskom uređenju, nego tradicionalističkom europskom djelomičnom protekcionizmu i uplitanju države. No, u Hrvatskoj kao vrlo malenom tržištu su čak i za europske pojmove neke stvari dovedene do apsurda. Pozadinu toga možemo tražiti u društvenom uređenju koje u mnogim crtama podsjeća na amoralni familizam, preko općeg nedostatka etike u poslovanju (što opet u društvu u kojem su moralne vrijednosti tek deklarativne), pa sve do vođenja prema starim nasljednim socijalističkim načelima. Jedno od njih je i promatranje cijena električne energije kao socijalne komponente.
“Liberalizacija” tržišta električne energije
Potpuna liberalizacija tržišta električne energije stupa na snagu od 01. srpnja 2008. godine i tada bi u teoriji svako kućanstvo trebalo moći odabrati svog dobavljača električne energije. Naravno, postoji i opcija da kućanstva i pravna lica s do 50 zaposlenika i godišnji prihodom do 70 milijuna kuna ostanu u sustavu javne opskrbe gdje će i dalje cijene diktirati vlada, što mislim da će vrlo vjerojatno značajan dio njih i iskoristiti. S druge strane, postoji mogućnost biranja opskrbljivača gdje će se s obzirom na relativno malo tržište vrlo lako dogoditi da će građani i pravna lica moći birati između HEP-a i… HEP-a, što je po mojim uvjerenjima krajnje tragično. No, čak i ako netko od igrača uđe na tržište električne energije, vrlo vjerojatno će se prije ili kasnije dogoditi situacija kao i na tržištu mobilnih usluga da će se uspostaviti oligopol, a da nas nakon početnog pada cijena električne energije očekuje konstantan rast koji će vrlo vjerojatno biti pravdan rastom cijena energenata i tržišnom ekonomijom. Drugim riječima odabir drugog dobavljača kratkoročno bi možda za potrošača i mogao biti isplativ, no na dulji rok vjerojatno je da će cijene električne energije ići gore. Ovo tvrdim na temelju zdrave logike, ali i iskustava zemalja koje su već liberalizirale tržište električne energije (pdf).
Ono što je po mojem uvjerenju krivo, jest sama činjenica da će država prilikom “liberalizacije” tržišta zadržati opciju nadzora cijena u javnoj opskrbi i da se zapravo ne radi o potpunoj liberalizaciji, već (kako volim taj pojam!) deklarativnoj liberalizaciji i da se na taj način zapravo zatvara mogućnost razvoja jednog novog tržišta, a cijena električne energije ostaje i dalje socijalna komponenta i ostavlja se prostor za daljnje skupljanje političkih poena na račun njene cijene. Budući da su i HDZ i SDP dokazano “socijalno osjetljivi”, tko god došao na vlast će se obilato koristiti nadzorom cijena električne energije u svoju korist, što će građani prihvatiti kao neminovno. Sa strane potrošača, međutim, ostanak u javnom sustavu opskrbe električne energije možda je i najbolje rješenje, budući da će cijene biti socijalno osjetljivo kreirane, budući da svako poskupljenje biva usmjereno “protiv onoga na vlasti”, a potrošač je ujedno i glasač. No, ono što ostaje jest vrlo jasna ekonomska činjenica da svako uplitanje države u slobodno tržište dovodi do smanjenja ukupne društvene koristi i da samo u potpunosti liberalizirano tržište može donijeti realni korektiv cijene, a funkcija “potrošača” i “glasača” bivaju jasno razdvojene.
Povezani članci
- Poskupljenja - glavni odrednica energetike u Hrvatskoj u 2008. godini?
- Liberalizacija tržišta ili tko je moj dobavljač električne energije?
- Još jedna promašena reklamna kampanja Greenpeacea
- Povodom ratifikacije protokola iz Kyota, poklanjam linkove…
- Ekologija - vrijeme je da naučimo komunicirati sa zelenima!
- Blokirajući reklame lišavate nas glavnog izvora prihoda?! Pa nađite drugi izvor! :-)
