Počeli smo sakupljati boce i dobivati 50 lipa za svaku od njih, a uskoro se to proširilo i na automobilske olupine. S recikliranjem papira smo se upoznali skoro svi još u osnovnoj školi kada smo čak i organizirano sakupljali kao marljivi drugovi, ovaj, pardon, učenici. Također, naučili su nas da staklene boce, ako već za njih nismo platili kauciju odlažemo u one velike zelene kontejnere, a baterije u one male kontejnerčiće koje su nekoć imali svi bolji dućani, poput Slavija i Dinova i koje više ne viđam. No, zamislimo trenutak da se nalazimo u Japanu i želimo biti zeleno nasađeni… prva misao vjerojatno je elektronika… no, ako malo bolje poznajemo japansku kulturu i posebice kuhinju… odgovor će biti… štapići za jelo…

Japanska vlada podržava recikliranje štapića za jelo…

Moram priznati da povremeno volim zaviriti na Treehugger jer ondje barem jednom dnevno vidim neku zanimljivu temu koju bih mogao obraditi i servirati, no rijetko koja je uistinu izvorna i tako očita kao ova. U Hrvatskoj se u nedostatku japanskih restorana uglavnom sa štapićima susrećemo u kineskim restoranima. Naravno, tko god da je posjetio kineski restoran, barem se prvi put okušao u jelu sa štapićima. Znate ono, stavite prste ovako, pa onako, potom pokušate zagrabiti komad Gombao pileta i… *tap*… završi u krilu. Naravno prekunete i vratite se vilici i nožu na koje ste navikli. Kineski restoran, naravno, vilicu i nož će oprati, no štapiće koje ste jednom koristili vjerojatno će… baciti u smeće. Eh, a sad zamislimo državu poput Japana… gdje svatko koristi štapiće za jelo za gotovo svaki obrok… i ti štapići se potom, ako su za jednokratnu upotrebu bacaju… uskoro imamo prizore poput ovoga na desnoj sličici….

No, ono što čitavo vrijeme zaboravljamo… a japanska vlada se dosjetila… jest da su ti štapići napravljeni od drveta… i mogli bi se… recikilirati… mogli bi poslužiti za proizvodnju biogoriva i smanjiti ovisnost o uvozu energije i energenata kojih je u samom Japanu vrlo malo. Računica kaže da prosječni Japanac godišnje potroši oko 200 pari štapića za jelo, a uzme li se u obzir da u Japanu živi oko 127 milijuna Japanaca, brojka dolazi na 90 000 tona potencijalnog materijala od kojeg se može proizvesti biogorivo. Osim za biogorivo, štapići za jelo mogli bi se iskoristiti zajedno s papirom i za proizvodnju peleta za loženje. Dva postrojenja za proizvodnju etanola trebala bi otvorena u prefekturama Osaka i Okayama, dok u Japanu postoji već oko trideset postrojenja koja proizvode pelete…

A kako ostali Azijci shvaćaju problematiku štapića za jelo?

Bila jednom priča o jednom Tajvancu koji redovito nosi vlastiti pribor za jelo u restoran i odbija koristiti jednokratne štapiće za jelo. No, on nije tek rijetka iznimka, jer se u Istočnoj Aziji pojavio čitav pokret kojeg bismo mogli nazvati “donesite vlastite štapiće”, koji je doveo do toga da kineske vlasti čak razmišljaju o uvođenju subvencija restoranima kako bi uveli nagrade za svoje goste koji sami donose štapiće. Direktor jedne tvrtke u Kini tako je počeo kažnjavati zaposlenike koji ne donose vlastite štapiće za jelo. Kolika je cijena višekratnih štapića za jelo u nas, ne znam, ali za ljubitelje kineske hrane i ekologije, možda bi bilo dobro da škicnu u neki od kineskih dućana u blizini.

No, uzmemo li u obzir da je Japanaca toliko koliko je, a Kineza više od deset puta više, u Kini se godišnje proizvede preko 45 milijardi pari štapića za jelo, što je ekvivalent od 20 milijuna stabala. Uostalom i Japan 90% svojih jednokratnih štapića uvozi iz Kine. Iz tog razloga Kina je odlučila uvesti porez na štapiće u iznosu od 5%, a prihod bi se iskoristio za postizanje cilja kojeg je nametnula kineska vlada, a to je smanjenje potrošnje energije za petinu u sljedećih pet godina.

A što bi Hrvati mogli prikupljati?

Pa, ako smo u stanju skupljati plastične boce, pitam se zašto ne bismo uveli kauciju od recimo 20 lipa za štapiće za sladoled, vjerujem da bi bilo moguće pokrenuti barem još jedan pogon za proizvodnju peleta ili osigurali izvor sirovine za toliko najavljivane pogone za proizvodnju biogoriva i prikupili značajna sredstva za ekološke projekte Fonda za zaštitu okolišta i energetsku učinkovitost.

Povezani članci

• Hoće li se Meksikanci morati odreći tradicije tortilja?
• Totalni retro: sjeća li se itko grupe Mr. President? :-)
• Čokolino - zna li Podravka za nas fanatične ljubitelje?
• Panzer papa u službi Njegova katoličanstva
• Kuća od slame koju zločesti vuk neće otpuhati
• Što prosječnom čovjeku u životu znači jedna tona CO2?