Nedavno sam ostavio vrlo sočan komentar na cnn-ov post na pollitici o policiji koja maltretira zelene prosvjednike i tamo sam komentirao da sam o zelenima već dovoljno rekao, no iz posta u post i iz komentara u komentar moram ljudima uvijek opet i iznova crtati svoja razmišljanja i mišljenja i stavove. Ono što je najgore od svega, ja imam čvrste stavove, ali isto tako sam, upoznajući se s problematikom vrlo spreman te iste stavove mijenjati, budući da se smatram vrlo otvorenim prema novim spoznajama. No, da ne duljim, komentar koji me nagnao da pokrenem ovu temu je sljedeći:

BK, imaš zanimljive postove o nuklearnoj energiji (NE), povijesti i popratnim posljedicama zlouporabe ili nepravilnog rukovanja sustavima (jesi možda na FER-u, Energetika?). Nemoj si rušiti stručni ugled otvorenim konfliktiranjem sa zelenima zbog njihovih kritika.

Komentar je ostavio zigzag, za kojeg konkretno ne znam tko je, ali vidim da prati moj blog i moj rad, što svakako cijenim. Međutim, s druge strane ne vidim gdje ja to direktno konfliktiram s zelenima, osim kad su u pitanju Greenpeace i “NePrijatelji životinja”. Načelno zapravo protiv zelene ideje nemam apsolutno ništa, dapače, nekoć sam i sam pripadao toj ideji, a i danas je načelno podržavam. No, istovremeno, potrebno je drastično razlikovati ideju od njene implementacije. Sam komunizam i njegova načela, na primjer, sami po sebi i ne zvuče kao loša ideja, no u praksi se pokazao teško provedivim. Slična priča je i s načelima demokracije, liberalizma i naravno zelenim idejama i idealima. Što se tiče zelenih ideja, neki implementiraju obnovljive izvore energije u svoje kuće, provode energetsku učinkovitost i pokušavaju zdravo živjeti, dok neki urlaju i protestiraju, optužuju druge, a istovremeno doma nemaju niti jednu štednu žarulju i još k tome puše, trujući ljude oko sebe. U konkretnom slučaju Jagode Munić, ideje koje se pokušavaju protjerati imaju jako malo veze sa zelenim idejama i idealima i mislim da je tu netko opako pobrkao lončiće. Dakako, Zelena akcija ima svoj Centar za solarnu energiju, koji je i više nego hvalevrijedna inicijativa zbog koje tu udrugu ne otpisujem u potpunosti, iako se s mnogim drugim idejama i inicijativama njihovim ne slažem. No, opet, ne treba moje neslaganje tumačiti kao konflikt sa zelenima, osim ako ja negdje nekoga stvarno ne proglasim ekološkim teroristima (kao u slučaju Greenpeacea). Negdje sam već spomenuo, za primjerom Zelene akcije, po mom mišljenju trebale bi se povesti i druge zelene udruge, jer koliko god se ja sa nekim stvarima oni su jedina profesionalna zelena udruga, a zelenu scenu je ne samo potrebno, već i nužno izgraditi u državi koja je poznata po zalihama pitke vode, prirodnim ljepotama i kulturnoj baštini i koja faktički živi od turizma.

Ja sam na FER-u, ja sam energetičar i možda bih trebao nalik na Mariju Lugarić istaknuti na svoj blog parolu: “Nisu niti svi energetičari isti!” O svom stručnom ugledu mislim da kao apsolvent FER-a nemam što puno govoriti, budući da još nemam niti diplomu ili ikakav certifikat kojim bih to za sada potvrdio. Politika, zeleni i javnost često velike kočnice energetici, kako zbog već poslovičnog Not In My Back Yard (NIMBY) efekta, kako zbog političkih interesa i trgovine ili straha od toga da se ne zamjere javnosti, a kako i zbog tzv. “poreza na zelene” (dizanje larme oko nekog projekta od strane zelenih, kako bi se iskamčile financije ispod stola), kojeg skoro svaki energetski projekt, radilo se to o nuklearki ili vjetroelektrani treba platiti. Zanemariti politiku ili zelene ili javnost u cijeloj toj jednadžbi, značilo bi napraviti se slijepim i smanjiti broj nepoznanica. No, smanjivanjem broja nepoznanica, rezultat jednadžbe biti će puno dalje od realne situacije kojom se nastojim baviti. Iz tih razloga upravo uz struku pratim i zelenu scenu i političke odluke i programe, ali i reakcije javnosti i tu mislim da ne štetim svom ugledu, barem ne u smjeru u kojem vidim da se moje daljnje stručno usmjeravanje odvija. Ono što ljudi uporno krivo shvaćaju jest da energetika nisu samo plinovodi, naftovodi i sustavi proizvodnje električne energije, već dobar dio nje čine i (tržišna) ekonomija, politika, sociologija i ekologija. Da biste po struci bili dobar energetičar, nije vam potrebno samo poznavanje kako električna energija protječe kroz dalekovode i dolazi do domova. Gledano iz aspekta gospodarstva, energetika je njegova baza budući da se cijene proizvoda vezuju na cijene sirovina, gdje energetika ulazi kao značajan udio. Gledano s aspekta politike, danas se vode ratovi upravo zbog energije, kao što su se nekad vodili oko plodne zemloje. Gledano s aspekta sociologije, dovoljno je promotriti utjecaj cijena energenata na zbivanja u društvu. Ekološkim aspektom se zapravo već bavim i previše. Sve u svemu, mislim da moje polemiziranje oko drugih aspekata energetike, nema uopće veze s mojim profesionalnim ili ikakvim drugim ugledom. Ako u nečijim očima, pak, ima, onda to govori o njegovoj širini i volji da se bavi konkretnim problemima u energetici.

Toliko o tome, a sada nazad na posao… :-))

Povezani članci

• Što Večernjakov Felix ima za reći o emisijama onečišćenja?
• Renesansa nuklearne energetike… u novom Planu B!
• Sheryl Crow “razmišlja” zeleno: ograničimo potrošnju toalet papira!
• Kada ćemo konačno shvatiti da “struja” ne smije biti socijalna komponenta?
• Koliko se “penzići” (HSU) razumiju u energetiku?
• Kako JA mogu pomoći jednoj maloj zelenoj stranci?!