Otkako je Al Gore izašao sa svojim dokumentarcem “Neugodna istina” i otkako je globalno zatopljenje postalo glavno jelo na političkom meniju, posebice vezano uz Kyoto protokol u kojem su sve informacije koje izlaze odnose se na smanjenje emisija CO₂ izražene u tonama ili milijunima tona, ali javnost mi se baš ne doima previše zainteresiranom, budući da, prije svega, uopće niti nema osjećaj što je to emisija CO₂, niti kakav utjecaj on ima na atmosferu, niti koliko iznosi tona CO₂. Cilj ovog članka jest odgovoriti upravo na pitanje iz naslova, što meni, kao običnom čovjeku, znači emisija jedne tone CO₂ u atmosferu?

Što su nas o CO₂ naučili u srednjoj školi?

U srednjoj školi su nam rekli da se radi o bezbojnom plinu koji uz vodenu paru nastaje izgaranjem fosilnih goriva bogatih ugljikom (plina, naftnih derivata, ugljena), koji je otprilike jedan i po puta teži od zraka (gustoća: 1.98 kg/m³ u pri standardnom tlaku i sobnoj temperaturi). Ako ste imali zaista dobru profesoricu iz kemije, naučili ste da je ledište ugljičnog dioksida pri -78.5°C, a da ga u krutom stanju nazivamo “suhim ledom”, budući da prilikom topljenja odmah prelazi u plinovito stanje. U tekućem stanju, naime, zatičemo ga tek pri vrlo visokim tlakovima. Najbliže gdje se sa ugljičnim dioksidom susrećemo jesu gazirana pića, gdje, prilikom podrigivanja i sami izbacujemo određenu količinu CO₂ u atmosferu.

No, kad već govorimo o toni CO₂ istu je potrebno i vizualizirati. Pogledamo li gustoću, lako je izračunati da jedna tona CO₂, pri normalnim uvjetima zauzima oko 500 m³ prostora. Radi usporedbe, olimpijski bazen u Termama Čatež je površine 50×22m i srednje dubine 1.7 metara, što daje ukupni volumen od 1870 m³ vode u normalnim uvjetima za potrebe kupanja. No, usporedbe radi, ako posjedujete noviju Opel Corsu 1.6 s emisijom od 190 g CO₂/km i godišnje prijeđete 15,000 km, u okoliš ćete godišnje ispustiti 2.85 tona CO₂, što volumenom odgovara 1425 m³ CO₂, što je dovoljno ugljičnog dioksida da se u jednoj godini napuni olimpijski bazen u Termama Čatež do otprilike tri četvrtine.

Što znači CO₂ u smislu stakleničkih plinova?

Dok je u prirodnim uvjetima standardna količina izmjerena u siječnju 2007. CO₂ u zraku iznosi 0,0383%, ali toj koncentraciji ugljičnog dioksida uz vodenu paru možemo zahvaliti temperature pogodne za razvoj života na Zemlji, budući da oba plina imaju značajnu ulogu u apsorpciji Sunčeva zračenja u višim dijelovima atmosfere, CO₂ je uz Sunčevo zračenje i biljke odgovoran i za fotosintezu, zahvaljujući kojoj nastaje prirodni O₂ kojeg udišemo i zbog kojeg živimo. No, zanimljivo je da je oko 1960. godine ukupna koncentracija CO₂ iznosila 0,032%, što možda ovako ne zvuči strašno, ali u ukupnoj masi zraka na Zemlji to je značajan udio. Ipak preko 95% emisija CO₂ u zrak nastaje prirodnim putem, kao što je organskim raspadanjem ili požarima ili vulkanskom aktivnošću. No, tih 95% emisija se apsorbira i uravnoteži prirodnim putem kroz fotosintezu i druge oblike raspadanja, a problem ostaje onih 5% koje nastaju čovjekovim djelovanjem i za koje naš okoliš nije dimenzioniran. Posljedica “tih mizernih” 5% je povećanje efekta staklenika i dodatno zagrijavanje Zemljine površine i atmosfere.

Dakako, što se tiče stakleničkih plinova, CO₂ nije jedini niti najefikasniji u tom pogledu, budući da su recimo metan (CH₄), dušični oksid (N₂O) ili klorofluorougljici (npr. CFCl₃ ili CF₂Cl₂) puno efikasniji u tom pogledu, no, njih je u ukupnim antropogenim emisijama puno manje nego ugljičnog dioksida. Procjena je, da u ukupnom zagrijavanju Zemlje i efektu staklenika zbog ljudskih emisija CO₂ sudjeluje sa značajnih 61% u uspredbi s drugim plinovima. Zbog svog značaja, CO₂ postaje glavni krivac i referenca s kojom se uspoređuju i preračunavaju emisije drugih stakleničkih plinova, tako da dobivamo emisije “ekvivalentnog CO₂“. Tako, na primjer, djelovanje jedne tone CH₄ po pitanju efekta staklenika može se usporediti sa djelovanjem 23 tone CO₂, dok se u slučaju jedna tona N₂O račna kao 296 tona “ekvivalentnog CO₂“. Za ostale pretvorbene faktore, pogledajte sljedeću tablicu.

Hrvatske emisije i Kyoto protokol

Kad govorimo o Kyoto protokolu, on raspoznaje šest glavnih skupina stakleničkih plinova: ugljični dioksid (CO₂), metan (CH₄), dušični oksid (N₂O), hidrofluorougljike (HFC), perfluorougljike (PFC) i sumporni-heksafulorid (SF₆) i svi ulaze u kvote dodijeljene pojedinim zemljama, budući da su one izražene u “ekvivalentnom CO₂” i ne odnose se samo na jednu od tih šest skupina. Tako je, ratifikacijom Kyoto protokola, Hrvatska na sebe preuzela obvezu maksimalne godišnje emisije od 34.62 milijuna tona “ekvivalentnog CO₂” (za razdoblje od 2008.do 2012.). Na stranicama Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja postoje “Izvještaj o stanju okoliša” gdje je posljednji podatak za 2004. godinu (Sastavnice okoliša, pdf. str.18) o ekvivalentnim emisijama od 29.434 milijuna tona ekvivalentnog CO₂. No, podatak koji zabrinjava jest da su emisije u razdoblju od 2000. do 2004. rasle prosječnom brzinom od 3.9% godišnje. Za slučaj da su nastavile rasti tom brzinom, lako je izračunati da bi emisije u 2007. godini trebale iznositi 33.013 tona CO₂, a dopuštenu kvotu za Kyoto protokol bi premašile već 2009. godine. Dakako, Liby je ipak imala pravo pri prenošenju vijesti, u ukupnim emisijama, ali “ekvivalentnog CO₂” u 2004. godini je prednjačila energetika sa 74.9%, dok je u stvarnim emisijama CO₂, 2005. godine sudjelovala s oko 50%.

Koga zanimaju detaljne projekcije, može proučiti studiju s projekcijama kretanja emisija stakleničkih plinova (pdf), izrađenu od strane EKONERG-a za potrebe Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. Bilo kako bilo, prognoze baš nisu lijepe, ukoliko se nešto ne poduzme od strane države, ali i od nas običnih građana koje se emisije baš pretjerano i ne tiču, sve dok se posljedice ne osjete u našem dvorištu. Prognoze su da će ovo ljeto biti jedno od najtoplijih ljeta u povijesti bilježenja temperatura, na otocima će opet nestati vode, a klima-uređaji bi mogli raditi kao ludi… no o osobnim emisijama nekom drugom prilikom… :-)

Resursi

• Skupina autora - “Energetika i okoliš”, izdavač: Element, Zagreb 2000.
• Wikipedia - Carbon dioxide
• Energy Information Administration - Emissions of Greenhouse Gases in the US 2005.

Povezani članci

• Prihvatite izazov težak cijelih jednu tonu CO2!
• Kolike su vaše osobne emisije CO2? (proračunato za Hrvatsku!)
• Svjedočanstva Černobila (4) - Ljudi koji su gasili podivljali reaktor
• O raku koji izjeda iznuta i životu koji se gasi izvana…
• Brigitta Montanari
• Hoće li se Meksikanci morati odreći tradicije tortilja?