Uvod u niskoenergetske i pasivne kuće
Niskoenergetske kuće temelj su primjene održive gradnje tijekom čitavog svog životnog vijeka počevši od građevinskog materijala čija proizvodnja ne opterećuje okoliš, preko njihove energetske učinkovitosti i racionalnog trošenja energenata tijekom životnog vijeka, pa sve do racionalnog gospodarenja otpadom. Osim toga niskoenergetske kuće, u čiju skupinu spadaju i pasivne kuće predstavljaju visok stambeni komfor s ugodnom klimom tijekom cijele godine bez standardnih sustava grijanja i hlađenja, uz vrlo niske troškove na račun energenata.
Vrste niskoenergetskih kuća
Prema gruboj podjeli po postignutim uštedama u niskoenergetskoj kući se za zagrijavanje koristi svega 40 kWh/m2 godišnje, što je ekvivalent od 2.7 litara loživog ulja godišnje. Korak dalje ide pasivna kuća, kojoj je ime dao njemački arhitekt Wolfgang Weiss, koja godišnje troši svega 15 kWh/m2, što je ekvivalentno potrošnji od jedne litre loživog ulja po m2 stambene površine godišnje, odakle joj i često korišteni naziv: jednolitarska kuća. Korak dalje je i nulta kuća koja samostalno dostiže punu energetsku pokrivenost, a u nekim slučajevima može proizvoditi i viškove energije, te se u tom slučaju naziva energanom.
Jedan od primjera energane jest kuća Ljube Majdančića u zagrebačkom naselju Prečko, koja s vremena na vrijeme isporučuje generiranu električnu energiju u elektroenergetski sustav. HEP, međutim, prema dostupnim informacijama vlasniku ne plaća električnu energiju koju isporuči u sustav, već je više puta zahtjevano od njega da promijeni brojilo, budući da nije bilo poznato što se događa.
Koncepcija pasivne kuće
Pasivna kuća jest objekt u kojem je zahvaljujući načelima pasivne gradnje i primjene načela energetske efikasnosti postiže ugodna atmosfera u kući bez zasebnog sustava grijanja i klimatizacije. Maksimalna potrošnja pasvine kuće uz zadovoljenje primarnih energetskih potreba uključujući toplu vodu i struju, ne bi trebala prelaziti 120 kWh/m2 godišnje. U usporedbi s klasičnom niskoenergetskom kućom, pasivna kuća troši i do 80-90% manje energije, zahvaljujući dva osnovna načela na kojima se temelji ovakva energetska bilanca pasivne kuće: uklanjanje topinskih gubitaka i maksimizacijom slobodnog dobivanja energije.
Što se tiče izolacije pasivne kuće, njena debljina bi trebala iznositi od 25 do 40 cm poduprta ugradnjom prozora s trostrukim ostakljenjem i vratima koja dobro zadržavaju toplinsku energiju može se postići da značajan dio topline ostane u kući. Za opskrbu svježim zrakom brine se sustav kontrolirane ventilacije koji putem izmjene topline, gdje izlazni i potrošeni zrak iz unutrašnjosti na višoj temperaturi može prenijeti i do 80% svoje topline na ulazni zrak. Drugim riječima, ako je zrak u prostoriji na iznosi 20 stupnjeva Celzijevih, a temperatura okolišu iznosi nula stupnjeva, temperatura ulaznog zraka se može podignuti i na 16 stupnjeva Celzijevih. Proces je u ljetnim mjesecima obrnut, tako da izlazni zrak preuzima toplinu ulaznog zraka, održavajući ugodnu temperaturu u prostorijama bez potrebe za klima-uređajem.
Kako bi se dodatno smanjila energetska neovisnost pasivne kuće moguće je ugraditi sustave toplinskih crpi koji koriste činjenicu da je zemlja na određenoj dubini na konstantnoj temperaturi neovisno o godišnjem dobu te ukopavanjem cijevi i cirkulacijom vode može, ovisno o godišnjem prostoru i izvedbi sustava potpomoći sustav grijanja i opskrbe potrošnom toplom vodom. Osim toga, Sunčeva energija je besplatna, te se može koristiti i pasivno i aktivno: u sunčanim toplinskim pretvornicima (poznatijim pod nazivom solarni kolektori) za zagrijavanje vode, ali i fotonaponskim ćelijama za proizvodnju električne energije.
Pasivne kuće i poticaji pasivnoj gradnji u inozemstvu i Hrvatskoj
U Njemačkoj, prema dostupnim podacima postoji preko 150.000 različitih pasivnih kuća, kako pojedinačnim domaćinstava i kuća u nizu ili manjih stambenih zgrada, što ne začuđuje budući da je u Njemačkoj realiziran sustav poticanja pasivne gradnje kako na saveznoj, tako i na lokalnoj razini, koji uključuje povoljne kredite i dodatne mjere poticanja. U Austriji je tako, do sada realizirano oko tisuću pasivnih kuća, a prvu u Hrvatskoj je sagrađena u Brestovju kraj Zagreba u realizaciji prof Ljubomira Miščevića, a u vlasništvu g. Branka Mihaljeva. Cijela investicija zajedno s parcelom iznosila je 80.000 EUR, za 100m2 u prizemlju i 100m2 u potkrovlju kuće. Ukupna cijena gradnje pokazala se 20% višom nego u slučaju klasične gradnje, a nakon isteka perioda amortizacije (8 godina) postignute uštede pokazat će se drastičnima.
Nažalost, u sustavu poticaja stanogradnje u Hrvatskoj, osim klasičnih poreznih olakšica za sada ne postoje poticaji za izgradnju ovakvih niti sličnih objekata.
Resursi
Povezani članci
- Kuća od slame koju zločesti vuk neće otpuhati
- Besplatna linija za savjete o energetskoj efikasnosti
- Kratki blogerski vodič za putešestvije po Istri (update!)
- Vukovarac.net ili zašto je neke objavljene sadržaje potrebno brisati?
- Interspar glavna zvijezda, ali ovaj put bez građevinske dozvole
- U primarnom krugu tlakovodnog (PWR/VVER) reaktora
