Budi ono što jesi, jer sva su ostala mjesta već odavno popunjena.

- Sine, moraš pokušati biti blesav! – znao mi je govoriti otac. Unutar roda klaunova kojem smo pripadali izdvajao sam se po svojoj neduhovitosti, a i realno gledano, rodio sam se s greškom. Svim klaunovima koji bi se rodili s tužnim predznakom suza je bila ispod desnog oka. Moja crna suza je bila ispod lijevog oka i moji roditelji su me gledali kao invalida. Na poziv voditelja predstave: “Uvedite klaunove!” dobauljao bih kao da sam šepav.

- Oče, ali ja nikako ne uspijevam biti blesav. – odgovarao bih mu s tračkom depresije u glasu. Znam da zvučim čudno, ali kad se pogledam u ogledalo, u odrazu sam samo tužni klaun s deformacijom na licu. Noćne sate provodim u Weltschmerzu, a danju spavam. Tijekom nastupa, naviru mi depresivne misli i ne znam se opustiti. U mojim trapavim kretnjama nema ničega što bi i najboljom voljom natjeralo publiku u smijeh. Ja jednostavno nisam stvoren kako bih zabavljao ljude. Mog oca podilazila je jeza od pogleda na moje držanje na pozornici:

- Sine, ako si se rodio kao klaun, onda si klaun! - rekao je odrješito jedne večeri, a ja sam odlučio kako je to rasprava koju večeras vodim po posljednji put. Te noći u zavežljaj sam zamotao malo šećera, nešto soli, krišku kruha i omiljene Jesenjinove stihove. Iskrao sam se kroz pritvoren prozor prikolice. Svjež povjetarac klatio je široku klaunovsku odoru. Zavežljaj se njihao u ritmu mojih koraka i lupkao me po leđima.

- Oče, ne želim biti klaun! Ne znam što želim biti, ali znam da klaun ne želim biti! - U mislima sam razgovarao s ocem. On me u mislima odgovarao od ovakvog postupka. Sve što sam čitavog života bio i činio moralo ga je jednom konačno razoriti. Suze su mi navirale na oči dok sam razmišljao. U jednom trenutku nisam više bio u stanju podnijeti težinu takvih misli. Spustio sam zavežljaj u rosnu travu pored puta, bacio se svom težinom potrbuške na zemlju i briznuo u plač. Moj položaj činio se bezizlazan i preostalo mi je jedino lupati glavom o utabanu stazu. Osjetio sam kako mi se cirkuska šminka sa suzama cijedi niz lice. U glavi mi je sijevnulo:

- Ako obrišem šminku s lica nitko više neće pomisliti da sam klaun! - pomislio sam i nenadana euforija zgrabila me je jače od kovačkih kliješta. Rukavima sam trljao lice i izbrisao svu šminku koja se cijedila. Ruke su mi bile prljave, šareni rukavi umrljani tragovima bijele i crne boje, ali osjećaj slobode ispunjavao me do iznemoglosti. Zgrabio sam zavežljaj i počeo poskakivati i pjevušiti. Konačno sada mogu pokazati svoje pravo lice! Zavežljaj se gibao u ritmu mojih plesnih koraka. Konačno sam se oslobodio klaunovskog tereta!

U daljini sam primijetio titravo svjetlo koje se približavalo. Začulo se kloparanje konjskih kopita i zvuk kočije kako se približava. Nekih desetak metara ispred mene konji su osjetili moju prisutnost, naglo su se propeli i kočijaš je morao zategnuti uzde kako bi zaustavio kočiju. Bilo je neobično vidjeti putnika namjernika u ovako mrkloj noći. Kočijaš je sišao sa svog sjedišta i nimalo bijesan nastojao obuzdati konje. Bacio je pogled prema meni i ostao zbunjen. Na trenutak sam pomislio da se radi o mojoj prljavoj pojavi na koju do sada nije obratio preveliku pozornost. Obrisana lica vjerojatno sam izgledao poput običnog djeteta.
- A što ti radiš u ovo doba noći izvan cirkusa? - pogledao me zbunjeno kao da je na drumu ugledao klauna. Slika koja se nikako nije uklapala u uobičajena životna kretanja.
- Kako znate da sam iz cirkusa? - ostao sam i sam zbunjen. Nisam li maločas obrisao šminku s lica?
- Pa ti si klaun. - rekao je i zatim nešto tiho prošaptao konjima. Oba konja istog trena su se primirila.
- Ma nisam klaun. – odgovorio sam gotovo bijesno i unijevši mu se u lice dok je provjeravao da li su obje žvale na svom mjestu. Na to se bez riječi uputio do kočijaškog sjedala i skinuo fenjer. Plamičak je nježno titrao na noćnom povjetarcu. Iz unutrašnjeg džepa na kaputu izvadio je ogledalce i zadigao fenjer u razinu moga lica kako bih se mogao pogledati.

U ogledalu se naziralo mrtvački bijelo lice s crnom suzom ispod lijevog oka.