Ne mogu se, ali ne mogu se, kad govorim o nuklearnim elektranama ne prestati osvrtati na nuklearnu nesreću u Černobilu i njene posljedice prije svega po ljudsku svijest. I kad sam povjerovao da je ljudski razum te pogubne 1986., nakon najveće nuklearne nesreće ikad, konačno počeo razmišljati o sigurnosti nuklearnih reaktora, zastrašujuća spoznaja sjela mi je i duboko se urezala u mozak. Dana 24. studenog 1989., samo tri godine nakon izvornog Černobila, dogodila se nesreća u nuklearnoj elektrani Greifswald koja je lako mogla postati europski Černobil. Vlasti DDR-a, nesreću su naravno zatajile…

Povijest nuklearne energetike u Istočnoj Njemačkoj

U Istočnoj Njemačkoj razvoj nuklearne energetike započeo je 1955. godine uz pomoć SSSR-a, a prvi institut za nuklearnu fiziku osnovan je 1956. godine u Rossendorfu, koji je 1957. dobio je i eksperimentalni nuklearni reaktor kojeg su, naravno, proizveli Rusi. Prva nuklearna elektrana u Istočnoj Njemačkoj snage 70 MW sagrađena je 1966. godine u Rheinsbergu. No, tu malu nuklearnu elektranu megalomanski projekt na lokaciji Greifswald, gdje se trebala graditi nuklearna elektrana s 8 reaktora ruskog VVER-440 tipa, snage 408 MW (svaki 2/3 snage ondašnjeg Krškog). Prva četiri nuklarna reaktora realizirana su i spojena na mrežu između 1974 i 1979. godine, dok je peti blok izgrađen i bio u procesu puštanju u funkciju 1989. godine, kad je došlo do rušenja Berlinskog zida i ujedinjenja Njemačke. S ujedinjenjem je došlo i do sigurnosnih procjena te je funkcioniranje i daljnja izgradnja blokova 6, 7 i 8 obustavljena, najviše zbog problema s usklađivanjem sa sigurnosnim standardima Zapadne Njemačke koji su ujedinjenjem postali zajedničko dobro. Osim postojeće nuklearke, trebala su biti građena i dva bloka nuklearnih reaktora modernijih VVER-1000 reaktora (snage 1000 MW) na lokaciji Stendal, ali je započeti proces gradnje također zaustavljen.

Pogled na četiri bloka nukleane elektrane Greifswald

Sovjetska sigurnosna kultura i mane VVER-440 reaktora

Govoriti o nuklearnim reaktorima ruskog tipa, a ne reći nekoliko riječi o sovjetskoj sigurnosnoj kulturi bilo bi krajnje nezahvalno. U sovjetskom društvu, pojedinac je, naime bio po svojoj osobnosti zamjenjiv za veće dobro i na taj način se i pristupalo i gradnji reaktora. Sigurnost se prije svega koncentrirala oko dimenzioniranja i zaštite od velikih nesreća kroz izbor materijala, dok se manje pažnje obraćalo na ljudski faktor i mogućnost tehničkih pogreški. Jedna od osnovnih značajki ranih nuklearnih reaktora VVER tipa, jest da nisu imali containment, to jest betonsku zgradu u kojoj bi se nalazio čitav reaktorski dio sa rashladnim krugovima, što jest i osnovni razlog zašto je radijacija u černobilskom slučaju tako lako dospjela u okoliš. Tek u mnogo kasnijim tipovima VVER reaktora zaštitna betonska zgrada (containment) je postala slučaj. Osim ovako velikog nedostatka kojeg Rusi očito nisu do Černobila niti bili svjesni, u slučaju VVER-440 reaktora bilježimo sljedeće nedostatke u dizajnu i funkcioniranju:

• Tendencija slabljenja čelične posude pod utjecajem radijacije zbog nedovoljno kvalitetnih materijala
• Nedostatak betonske zgrade (containmenta) koji bi zadržali radioaktivni inventorij u slučaju pucanja glavnih cijevi sustava za hlađenje
• Nedovoljni kapacitet sigurnosnih sistema, iako je reaktor u primarnom krugu (reaktor, parogenerator, pumpa) i u sekundarndom krugu (parogenerator, turbina, kondenzator, pumpa) imao pozamašnu količinu vode u odnosu na svoje zapadne rođake
• Nedovoljno kvalitetna instrumentacija i kontrolni sustava elektrane te nedovoljna zaštita od požara

Takva situacija kao i tendencija da se u kriznim situacijama preferira proizvodnja električne energije nad sigurnošću stavljala je velik pritisak na radnike koji bi zahvaljujući ovakvim uvjetima rada u slučaju nesreći morali puno promptnije reagirati nego njihovi zapadni kolege. Osim toga, često se događalo da nedostaje zaštitnih odjela i druge opereme tako da su takve mjere uz manjkave inspekcije stanja dovodile do zaobilaženja sigurnosnih i drugih procedura upravljanja, manipulacija i improvizacija u sigurnosnim sustavima, lošeg vrednovanja raznih događaja van normalnog funkcioniranja elektrana kao i neadekvatnih mjera kako bi se takvi sanirale posljedice takvih događanja.

Povijest nesreća u nuklearnoj elektrani Greifswald

Tijekom rada u nuklearnoj elektrani Greifswald u 16 godina njena funkcioniranja dogodilo se nekoliko nesreća od toga iz godine u godinu sve teže:

• Nevjerojatna (ne)sreća dogodila se 1974. godine, prilikom izmjene goriva u nuklearnom reaktoru samo je raširena tanka zaštitna plahta spriječila nekoliko kontrolnih šipki koje su se nenadano otkvačile da nekontrolirano upadnu u reaktor sa friško postavljenim novim gorivom.

• Sredinom 70-ih tijekom rada dogodilo se da su tijekom pregleda reaktora radnici zaboravili postaviti male željezne zavrtne poklopce na pumpe. Tijekom puštanja u pogon svih 6 rashladnih pumpi na reaktoru je zakazalo.

• Luda sreća spasila je 1976. godine nuklearni reaktor bloka 1 kada je zbog vatrene stihije koja je krenula na turbini u potpunosti zakazao rashladni sustav. Neobična koincidencija je htjela da je jedna od šest pomoćnih pumpi bila spojena na susjedni reaktor i taljenje jezgre je spriječeno.

• U nesreći, 1981. godine, deionizirana voda je dospjela u aktivnu zonu reaktora naglo podigavši brzinu fisije i uzrokujući nekontroliranu reakciju i pobjeg temeprature u sustavu. U usporedbi s drugim nesrećama ova se čini kao jedna od manjih.

Pogled na dva reaktorska bloka nuklearne elektrane Greifswald

Ipak, najveća nesreća dogodila se upravo spominjanog 24. studenog 1989. na tada novom reaktorskom bloku 5., kada je 3 od šest rashladnih pumpi bilo isključeno radi ispitivanja funkcioniranja automatskog sustava gašenja reaktora. Umjesto očekivanog gašenja reaktora dogodilo se da je zakazala četvrta rashladna pumpa i dok je reaktor ručno ugašen 10 gorivih elemenata se rastalilo, kontaminirajući radijacijom dijelove zgrade. Reaktor, naime, nakon što dođe do taljenja ili pucanja reaktorskog elementa i ispuštanja visoke radijacije u sustav nije više upotrebljiv. Ova nesreća je stavila točku na nov novcati reaktor budući da se dogodilo djelomično topljenje jezgre reaktora. Nesreća inače neobično podsjeća na černobilski slučaj gdje su također sigurnosni sustavi bili isključeni, no kako se radi o malo sigurnijem reaktoru od černobilskog RBMK tipa, nesreću su djelatnici nuklearke ipak uspjeli spriječiti.

Svakodnevni uvjeti rada u nuklearki “Černobil Sjever”

Ako ste do sada čitali članak “Mayak - kako su nas “štitili” od radijacije“, uvjeti rada u nuklearnoj elektrani Greifswald ne bi vas trebali pretjerano začuditi. No, s druge strane ako sve što sam nabrojao nije dostatno da vas uvjeri dovoljno je da vam napomenem par stvari o zatečenom stanju tijekom inspekcija. Osim kriminalne stope čak i kroničnog alkoholizma među zaposlenicima, puštajuće cijevi sustava i općenito curenja na sve strane, prst široke pukotine na mjestima varenja koje bi bile samo prekrivene bojom što bi se danas smatralo teškim oštećenjima na sustavu, nedostatak zamjenskog materijala i rezervnih dijelova, kaos u spajanju kablova, dekontaminacija koja se vršila ručno, nekvalitetni i nedostatni temelji čitavih građevina koji su s godinama počeli tonuti te radijacijska očitanja deset tisuća puta veća od dopuštenih. Osim toga, radi represije i očuvanja tajnosti funkcioniranja već ionako jadnog pogona čak 40 pripadnika istočnonjemačke tajne službe STASI bilo je nadležno za nuklearnu elektranu Greifswald. Zaposlenicima se istovremeno i prijetilo, ali su i plaće bile dvostruko veće nego na drugim usporedivim industrijskim pogonima, tako da je metodama mrkve i batine bila osigurana njihova šutnja.

Ono što me najviše fascinira jest da je, kao i u Černobilu, u slučaju radioaktivne kontaminacije, za dekontaminacijske zadaće pozivana vojska, pa je tako gotovo nepoznato koliko je ljudi bilo nekontrolirano izloženo radijaciji, budući da sam već napomenuo da se čistilo ručno, vrlo vjerojatno bez adekvatne zaštite. Među zaposlenicima u šest slučajevima zabilježen je raspad genetskog materijala, dok je stopa raka bila abnormalno visoka. Nakon slučaja Černobil, uvjeti rada, međutim, nisu se ništa promijenili, a nuklearka poznata i pod imenom “Elektrana Sjever” među radnicima je oslovljavana kao “Černobil Sjever”.

Zatvaranje ruskih nuklearki u EU

Danas, međutim, u europskoj uniji funkcionira praksa postepeno gašenja ruskih nuklearnih elektrana, pogotovo onih kojima ističe vijek trajanja i onih koje su prijetnja sigurnosti. Tako je recimo prošle godine zatvoren dio NE Mochovce u Slovačkoj te dio NE Kozdoluoy u Bugarskoj. Posljedica toga, međutim, jest nestabilnost opskrbe električnom energijom i energetska kriza na Balkanu, koju najbolje osjeća, trenutno, Albanija. S druge strane, zbog gašenja ruskih nuklearki i rastućeg gospodarstva Slovačka namjerava tužiti EU zbog nametnutih kvota što se tiče stakleničkih plinova. Isto tako, velika nepoznanica jest i veliki kompleks NE Ignalina sa VVER reaktorima, koja zadovoljava energetske potrebe baltičkih zemalja: Estonije, Latvije i Litve. Najpogođenija zatvaranjem bila bi upravo Litva, koja preko 75% svojih energetskih potreba zadovoljava iz te elektrane na svom tlu. Plin i nafta su za ruske susjede sada postali podjednako skupi kao i za članice EU i ne vidi se neki razuman iskorak iz takve situacije, unatoč svim pomoćima koje nudi Europska Unija.

Što se nas tiče, u našem susjedstvu najbliži kompleks sa 4 VVER-440 reaktora jest Páks u Mađarskoj, gdje za sada nije bilo zabilježenih incidenata, no, za koju godinu i ako EU se nastavi držati svojih direktiva i ova će 4 reaktora otići u zaborav. Rusi danas grade daleko poboljšane VVER reaktore, koji imaju zaštitnu zgradu (containment) i daleko su sigurniji nego njihova sovjetska braća.

Resursi

• WISE - Near core meltdown covered up in GDR
• Nuclear Power Plants of the World - Greifswald, Germany
  
• Nuclear Energy Agency - Country profiles: Germany
• Michael Hettrich, Rolf Jonke, Peter Kelm - International Co-operation to Promote Nuclear Reactor Safety in the Former USSR and Eastern Europe (.pdf)

Povezani članci

• Kad se Kubanci prime gradnje nuklearnih reaktora…
• Zabavna ilustracija za objašnjenje primjene nuklearne energije
• Posluhnite, jer u nedjelju na Stojedinici pričam o vjetroelektranama!
• Renesansa nuklearne energetike… u novom Planu B!
• Šverc radioaktivnog materijala u bliskom nam susjedstvu?
• Zašto u Europi nastaje panika kad Rusi Ukrajincima smanje isporuku plina?