Kada govorimo o Kubi, obično pomišljamo na cigare i kubansku glazbu, prastare modele automobila koji se vozaju ulicama Havane i zamišljene starce koji sjede na klupama i uživaju u usporenom ritmu života koji vlada u toj zemlji. Ono što nam niti na kraj pameti ne pada jest da se Kuba svojedobno, također, upustila u nuklearnu odiseju.

Povijest nuklearne energije na Kubi

I SAD i Kuba su dvije zemlje koje su nevjerojatno ovisne o uvozu nafte, ali dok je SAD u 90-ima 50% svojih potreba za naftom zadovoljavale iz uvoza, Kuba je tu prisutna s nevjerojatnih 90%. Također, kad govorimo o političkom i ekonomskom uređenju te dvije zemlje se poprilično razlikuju, te gotovo da im je jedina dodirna točka njihova ovisnost o nafti. Za naftnu krizu u 70-im godinama svi dobro znamo, a jedna od posljedica je bila i promicanje nuklearnog programa početkom 80-ih, u obije zemlje sve do nesreće u Černobilu koja je globalno odijeknula i poprilično zakočila rečeni razvoj. No da se vratimo u sedamdesete, 1976. godine Fidel Castro ugovara sa SSSR-om gradnju dvaju reaktora VVER-213 snage 408 MW, poput već spominjanih u Greifswaldu, čija gradnja počinje 1983. godine, no, nakon nesreće u Černobilu jača pritisak svijetske javnosti na Kubu da odustane od projekta u čemu prednjače SAD, budući da se dva sovjetska reaktora grade svega 180 milja od Floride, unatoč tome što se radi o reaktorima koji nemaju nikakvih sličnosti u dizajnu s RBMK reaktorom koji je eksplodirao u Černobilu. Unatoč pritisku Kuba je uspijevala nastaviti gradnju idućih pet godina, no nakon što je 1991. ruska financijska pomoć Kubi srezana na trećinu, a u studenom iste godine rusko financiranje nuklearnog projekta bilo u potpunosti obustavljeno, činilo se da će projekt gradnje nuklearnih reaktora na lokaciji Cienfuegos u blizini Jurague biti do daljnjega suspendirano, budući da se Kuba našla u dugu prema Rusiji koji je iznosio vrtoglavih 25 milijardi dolara.

Novi trgovinski sporazum i nova nada za reaktore…

Ipak, 1993. godina donijela je nešto nade za Kubu, kada je u studenom te godine u Moskvi sklopljen trgovinski ugovor s Rusijom, što je trebalo označiti gospodarski oporavak zemlje. Prema predviđanjima Nuklearne regulatorne komisije SAD-a u tom trenutku se činilo da će jedinica Juragua 1 biti funkcionalna do 1995. i početi zadovoljavati 12% ukupnih tadašnjih potreba Kube za električnom energijom. 1995. godine NBC je emitirao prilog o nedovršenim nuklearnim reaktorima u kojem se navodi da su neke međunarodno prihvaćene sigurnosne postavke već implementirane i da je zabrinutost SAD-a bez osnove, te da bi postrojenje u Juragui trebalo početi raditi 1999. No, već iduće godine pokazalo se koliko je kubanski elektroenergetski sustav osjetljiv, kada se zapalio se generator u termoelektrani na mazut na lokaciji Tallapierda. Iako sabotaža nije isključena, pretpostavlja se da je uzrok požara prastara oprema, a Havana, koja je već tada bila suočena s povremenim prekidima u isporuci električne energije, morala se suočiti s uvođenjem redukcijama. U siječnju 1997. godine Fidel Castro proglašava odgađanje nastavke gradnje reaktora na neodređeno vrijeme zbog nedostatka resursa, budući da nitko nije bio zainteresiran uložiti potrebnih 750 milijuna dolara. Naravno u svemu tome prste su imala i SAD, koje su aktivno sudjelovale u obeshrabrenju investitora uz pomoć Helms - Burtonove uredbe, posebice člankom 101(3):

“… nastavak rada bilo koje od neovisnih država bivšeg Sovjetskog saveza da dovrši i pokrene bilo kakve nuklearne pogone na Kubi… imat će direktan utjecaj na pomoć Sjedinjenih država toj zemlji…”

1998. godine, Rusija je najavila pomoć Kubi kreditom u iznosu od 30 milijuna dolara da zaštiti elektranu od daljeg propadanja. Nakon toga prestaju bilo kakvi zapisi na Internetu o daljoj gradnji nuklearnoj elektrani Juragua. Što je dalje bilo s projektom, barem putem interneta i tražilice Google, nije moguće saznati.

Prigovori po pitanju dizajna reaktora i njegove gradnje…

Iako su VVER reaktori značajno sigurniji od RBMK reaktora (černobilski tip), a u slučaju reaktora u Juragui je taj dizajn dodatno poboljšan u odnosu na neke reaktore koji i dan danas funkcioniraju u istočnoj Europi, najveći prigovori vezani uz konkretni slučaj gradnje jest da se zbog nedostatka sredstava gradilo ih od lošeg betona, da je dobar dio varenja posude reaktora i spojeva cijevovoda te parogeneratora pokazao se defektan te da su nakon obustave gradnje 1992. godine, primarne komponente reaktora, uključujući i reaktorsku posudu, reaktorske pumpe i parogeneratore bili izloženi vrlo korozivnom tropskom morskom zraku. Također, prebjegli znanstvenici potvrdili su da je barem 60% opreme koja je stizala iz SSSR-a, bilo neupotrebljivo. Također, zabrinjava i slabost kontejnmenta koji je građen tako da izdrži manji tlak nego što je uobičajeno za zapadne kriterije. U slučaju havarije, koja bi rezultirala visokim tlakom u kontejnmentu upravo kupola reaktora je najosjetljivije mjesto. Još jedna zabrinjavajuća točka jest i needuciranost osoblja koje bi trebalo voditi ne samo gradnju elektrane, već po završetku njome i upravljati te niska sigurnosna kultura na Kubi. Sve u svemu, da je gradnja nastavljena po planu i reaktori dovršeni u nekom od predviđenih rokova, predstavljali bi popriličnu sigurnosnu prijetnju u susjedstvu SAD-a.

Moje laičke, ali zdravim razumom potkrijepljene procjene…

Ipak, od posljednjih najava za nastavkom gradnje prošlo je skoro 10 godina i unatoč najavama Rusije i kreditima koji su dani Kubi, ne vjerujem da će ti reaktori ikad i biti dovršeni i profunkcionirati. Iako su, primjerice, u Slovačkoj Talijani nastavili graditi dva nedovršena reaktora istog tog tipa, nakon što su prošli ekstenzivne sigurnosne procjene, smatram da zemlje poput Kube nisu u stanju imati nadzor nad takvom jednom nuklearnom igračkom, sve da im se ona i spusti u ruke.
Resursi

• TED Case Studies - Cuba’s Juragua Nuclear Reactors
• Federation of American Scientists - Cuba’s Nuclear Reactors at Juragua

Povezani članci

• Zašto gradnja europskog nuklearnog reaktora (EPR) u Finskoj toliko kasni?
• Nuklearno hopa-cupa u Hrvatskoj
• Red nuklearnih eksplozija, red glazbe - kako svijet zaviti u crno… :-)
• Sve me nešto pitaju kako radi ta nuklearna elektrana?
• Nastavljam ti priču o Toshibinom 4S brzom nuklearnom reaktoru… :-)
• Svjedočanstva Černobila (2) - Put u unutrašnjost sarkofaga