Koliko je koštao radioaktivni materijal za ubojstvo Litvinenka?
Ruski i rusofilski blogovi koje pratim naprosto luduju od trenutka kada je ubijen Litvinenko, povezujući ga s disidentima, bivšim establišmentom kompanije Yukos, švercom radioaktivnih materijala iz Rusije, čečenskim separatistima, bivšim strukturama KGB-a, a navodno, prema mojim posljednjim saznanjima u njegovo ubojstvo su umješani i mali zeleni. No, ono što je meni barem puno zanimljivije jest odakle tolika količina radioaktivnog polonija da bi se njime ubilo Litvinenka?
Radioaktivni polonij moguće je kupiti preko Interneta!
Vjerovali ili ne, radioaktivni element polonij Po-210 može se u malim količinama nabavit putem Interneta. Polonij se inače koristi kao čisti emiter alfa-čestica (pozitivno nabijene jezgre helija s dva protona i dva neutrona relativno visoke) ili pomješan sa berilijem kao izvor neutrona. Također u vojnoj upotrebi, polonij se koristio kao neutronski pokretač nuklearne eksplozije u atomskom oružju. No, da bi se efikasno upotrijebio kao otrov, prema riječima proizvođača United Nuclear u SAD-u, potrebno je kupiti 15000 doza polonija ukupne vrijednosti preko milijun dolara (pojedinačna doza košta 69 dolara), što bi prema njihovim riječima vjerojatno zaintrigiralo ne samo proizvođača, nego i nadležne strukture vlasti. Sve u svemu, nabaviti količinu polonija kojom je otrovan Litvinenko bilo bi vrlo riskantno legalnim putevima tim više što tvrtka proda jednu ili dvije doze mjesečno. Kako bi polonij bio otrovan, međutim, potrebno ga je unijeti unutar tijela, budući da, iako je opasan pri rukovanju, alfa-čestice ne probijaju epitel poput beta ili gama radijacije. Prema Wikipediji, ekvivalentna količina aktivnosti polonija koja je bila potrebna da se ubije Litvinenko jest 50 mCi (mili-Curie), dok je aktivnost uzoraka koje prodaje ta firma oko 0.1 uCi (mikro-Curie).
Problem je, međutim, što iako je rijedak element, polonij se primjenuje na pojedinim poprilično dostupnim mjestima, kao što je poprilično rijetka primjena u eliminaciji statičkih izbijanja u tekstilnoj industrij, u kistovima za uklanjanje akumulirane prašine s fotografskih flimova ili kao gorivo za termoelektrične ćelije koje se primjenjuju kao dugoročni izvori električne energije na objektima poput satelita ili sondi jednom kada se nađu izvan dometa Sunčeve svjetlosti. Kistovi s radioaktivnim izotopom zatvorenim u keramičku matricu legalno se prodaju fotografima (nesmrtonosna doza od 500 uCi (mikro-Curie)), dok se doza polonija iste aktivnosti nalazi i u antistatičkim filtrima tvrtke General Electric, s tim da je radioaktivna supstanca izolirana u kućištu od nerđajučeg čelika. Do polonija iz tih izvora teoretski se moglo doći uz malo znanja kemije i opremom koja nije skuplja od nekoliko stotina dolara, međutim sami uređaji su tako koncipirani da je izdvajanje polonija iz njih vrlo kompliciran zadatak, a kad se i izdvoji, količina nije dovoljna da bude smrtonsona. No, iako je komplicirano dobiti toliku količinu polonija u kućnoj radinosti, daleko je od neizvedivog.
Što se tiče dobivanja polonija iz nuklearnih reaktora, postoje dva tipa koji ih mogu proizvesti, a to su ruski lakovodni RBMK reaktor ili kanadski teškovodni CANDU tip reaktora. Prema dostupnim informacijama, naime, Rusija dnevno u svojim reaktorima proizvodi oko 8 grama polonija Po-210, no svi reaktori, uključujući i one eksperimentalne, vlasništvo su državnih struktura te pod čvrstim nadzorom ruske nuklearne agencija Rosatom koja je također čvrsto vezana uz federalne vlasti. U ovoj informaciji, teoretičari zavjere protiv Litvinenka naći će dovoljnu implikaciju da povežu samog Putina uz ubojstvo bivšeg KGB-ova špijuna, prebjega i kritičara ruskih vlasti.
Sve u svemu, polonij je po meni vrlo čudan izbor za trovanje nekoga, ne samo zbog svoje rijetkosti i skupoće, već i zato što postoje mnogo uobičajenije i jeftinije metode za nečije ubojstvo, osim ukoliko se ne želi ostaviti poruka protivnicima režima koji će biti spreman uložiti i milijun dolara za ušutkavanje nekoga. U kuloarima su, naime, poprilično razglabane razne KGB-ove metode ušutkavanja koje je vrlo vjerojatno naslijedila i današnja ruska tajna služba (FSB), čiji je repertoar oružja i načina vrlo vjerojatno povelik.
No, Litvinenkov leš se vrlo vjerojatno već odavno ohladio i bilo bi vrijeme da teoretiziranje o njegovoj smrti, ali i poveznicama sa serijom ubojstava raznih drugih eksponiranih ličnosti u Rusiji budu polako okončane.
Resursi
Povezani članci
- “Molimo poštenog nalaznika da nam vrati mali žuti kovčeg s velikom oznakom radioaktivnosti…”
- Šverc radioaktivnog materijala u bliskom nam susjedstvu?
- Kuća od slame koju zločesti vuk neće otpuhati
- Otmica broda Achille Lauro
- Kako izvaditi plutonij iz istrošenog nuklearnog goriva?
- Boda-boda, piki-piki i bicikli od bambusa


