Baš sam se nedavno lijepo nasmijao na priču o Toshibinom kućnom nuklearnom reaktoru, kad mi je mrak proslijedio priču s Treehuggera koja je djelomično demistificirala čitavu priču koja je lansirana na Next Energy News i počela kružiti internetom. Stav Treehuggera jest da se netko igra Photoshopom, baš kao što sam i ja sam pretpostavio, što je moguće potkrijepiti i službenom slikom Toshibinog 4S reaktora (preuzetom iz prezentacije dva paragrafa niže) i sličicom objavljenom na Next Energy News:

No, postoji i priča o Toshibinom 4S reaktoru: “super safe, small and simple” reaktoru, kojeg je Toshiba navodno ponudila selu Galena na Aljasci koje se do sada napajalo dizel generatorima. Kako se zimi temperature ondje spuštaju i do -50 stupnjeva Celzijevih, energija vjetra veći dio godine ne može koristiti (zbog teških uvjeta rada pri niskim temperaturama, snijegu i ledu) kao ni solarna energija (vrlo malo Sunčeve svjetlosti u zimskom periodu), nuklearni reaktor se čini kao logično rješenje za ovu selo od 700 stanovnika Bogu iza nogu. Priču su prenijeli New York Times i Reuters (linkovi više ne postoje?!), a navodno je i NRC (Nuclear Regulatory Comission) dao pristanak te bi nuklearni reaktor trebao biti postavljen do 2010. godine.

Jedan od valjanih resursa koji sam pronašao o toj priči jest prezentacija “Public Information and Outreach in Galena, Alaska” (pdf, 360 kb) s jedne od konferencija o nuklearnoj energiji koju je napravila firma Pillsbury Winthorp Shaw Pittman LLC, u kojoj je opisan nuklearni reaktor i objašnjeno zašto je dobro rješenje za specifične energetske probleme udaljenog naselja. Također, postoji članak na Atomic Insights gdje je u detalje objašnjen princip rada tog revolucionarnog nuklearnog reaktora.

Dakle, radi se o brzom reaktoru termičke snage 50 MW i električne snage 10 MW, hlađenom prirodnom cirkulacijom tekućeg natrija na 355 C, koji bi trebao raditi 30 godina bez izmjene goriva. Dimenzije reaktorske posude su 0.7 metara u promjeru i 2 metra u visinu, a nalazi se na dubini od 30 metara unutar zatvorenog cilindra, a napravljena je od slitine urana, plutonija i cirkonija. Samim reaktorom se ne upravlja absorberskim šipkama kao kod klasičnih nuklearnih reaktora, već sustavom pokretnih neutronskih reflektora. Sve u svemu, radi se zapravo o nekom obliku “nuklearne baterije” koja svojim načinom rada jako podsjeća na LMFBR reaktore (tekućim metalom hlađene brze oplodne reaktore) koji također rade s brzim neutronima, bez prisustva apsorbera u jezgri i također su hlađeni tekućim natrijem. Shema Toshibina 4S nuklearnog reaktora je na slici (via primidi.com):

Koga zanima Toshibin 4S reaktor i općenito koncept brzih oplodnih reaktora, mislim da sam ostavio dovoljno linkova da se pozabave tom pričom. Ono što je simptomatično, međutim, jest činjenica da su se blogovi, u odnosu na tradicionalne medije još jednom pokazali kao medij kojem ne treba uvijek vjerovati i kako je zapravo jednostavno na internetu podvaliti priču (nuklearno neukima) i zapravo postavlja jasno pitanje hoće li se blogovi kao osobne platforme izražavanja ikad moći smatrati pouzdanim izvorima informacija.

Povezani članci

• Pričam ti priču o Toshibinom kućnom nuklearnom reaktoru… :-)
• Kako izgleda izmjena goriva u nuklearnom reaktoru?
• Kako izvaditi plutonij iz istrošenog nuklearnog goriva?
• Razumijevanje nuklearne energije
• Mayak - zatajena nuklearna nesreća
• Sve me nešto pitaju kako radi ta nuklearna elektrana?