U svijetu postoji nekoliko velikih nuklearnih igrača od kojih se jedan i europski nuklearni konglomerat Areva, kojeg čine francuske tvrtke Electricité du France i Framatome, te nama svima dobro poznat njemački div Siemens. Prije okrupnjavanja u zajedničku tvrtku i Framatome i Siemens su pojedinačno proizvodili nuklearne reaktora, a njihovo dugogodišnje iskustvo zajednički je pretočeno u novi model nuklearnog reaktora pod nazivom “European Pressurized Reactor” (EPR), koji pripada u treću generaciju nuklearnih reaktora. Za ovaj tip nuklearnog reaktora Areva tvrdi da je “evolucionaran”, budući da zapravo predstavlja korak između treće (klasični PWR reaktori kojima pripada i naše Krško) i četvrte generacije nuklearnih reaktora koji bi sigurnost u nuklearnim elektranama sa već ionako vrlo sigurne razine trebali podignuti za nekoliko kopalja više. No već i sam EPR postavlja neke sigurnosne postavke na višu razinu u odnosu na treću generaciju tlakovodnih reaktora. Električna snaga EPR reaktora je 1600 MW, a reaktor može koristi 5% obogaćeno klasično nuklearno gorivo ili mješovito nuklearno gorivo (MOX - Mixed OXide) koje se sastoji od mješavine uranova i plutonijeva oksida (UO₂ i PuO₂), tako da se gradnjom ovog tipa nuklearnog reaktora u neku ruku otvara prostor realizaciji recikliranja nuklearnog goriva.

No, da ne duljim priču o EPR reaktoru, na Youtubeu je dostupan AREVA-in video koji vrlo kvalitetno i detaljno objašnjava kako radi EPR reaktor, a u kojem su ujedno vrlo kvalitetno objašnjena načela rada nuklearnog reaktora tlakovodnog tipa:

Što se tiče gradnje i prototipa EPR reaktora, prva jedinica koja se gradi jest Olkiluoto 3 u Finskoj, na lokaciji gdje već postoje dva ruska VVER reaktora. Vrijednost projekta trebala je biti 3.7 milijardi eura, a nuklearka je trebala biti dovršena 2009. godine. No, već pred kraj 2006. godine datum dovršetka je pomaknut na 2010. ili 2011. godinu, a AREVA bila spremna platiti pola milijarde eura zbog kašnjenja. Par riječi o nuklearki Olkiluoto 3 možete vidjeti i u ovom videu:

Ipak tijekom 2007 godine, međutim, pedantni Finci otkrivaju propuste i nedostatke prilikom gradnje što dovodi do novih odgoda za dvije godine i prekoračenja budžeta koje iznosi sada već vrtoglavih 25%. Sve to događa se u jeku početka gradnje još jednog EPR reaktora na lokaciji Flamanville 3 u Francuskoj, na kojoj su prvi ozbiljni građevinski radovi započeli početkom prosinca 2007. Naravno, niti sama gradnja nije prošla bez prosvjeda zelenih ekstremista, a neki su se u travnju 2007., na godišnjicu Černobila čak i vezali lancima na lokaciji elektrane. No, neovisno i o zelenima, postoje prigovori po pitanju gradnje trećeg bloka u Flamanvilleu, prvenstveno po pitanju sigurnosti od terorističkih napada.

Možda je potrebno je postaviti pitanje hoće li ovakva kašnjenja i neozbiljnosti AREVA-e po pitanju gradnje nuklearnog reaktora u Finskoj ugroziti budućnost projekta europskog nuklearnog reaktora i hoće li se ne samo Kinezi koji su već naručili gradnju dviju jedinica u pokrajini Guangdong, već i utjecati na moguću odluku nama bliskih europskih država (Slovenija, Mađarska i Bugarska) da se umjesto za europski reaktor odluče za Westinghouse ili nekog drugog proizvođača?

Povezani članci

• Sve me nešto pitaju kako radi ta nuklearna elektrana?
• Kad se Kubanci prime gradnje nuklearnih reaktora…
• Nastavljam ti priču o Toshibinom 4S brzom nuklearnom reaktoru… :-)
• Iranski nuklearni program
• Još malo nuklearnog hopa-cupa - zašto Slovenci mogu, a Hrvati ne?
• San Zhi - napušteno futurističko naselje u blizini Taipeija