Već sam jedno tri puta u posljednja tri dana počeo pisati komentar na cross-postanu o nuklearkama na pollitici na kojoj se razvila zanimljiva rasprava i u kojoj je i službeno potvrđeno od strane zelenih da sam nuklearni lobist isprana mozga koji priču o nuklearkama gleda potpuno linearno i drži se zastarjelih dosadnih argumenata. Srećom po mene koji zaista nemam više živaca raspravljati i dokazivati stvari ljudima koji ne žele odmaknuti priču od Černobila postoje drugi ljudi upućeni u problematiku nuklearnih elektrana koji katkad puno efikasnije odrade posao. Iskreno, ja pokušavam razumijeti zelene i njihove argumente, no nekad je vrlo teško jer djeluju poput jednoumne sekte odmaknute od realnosti mog pogleda na svijet. Ipak, živi dokaz da možda i ja sam nisam baš nužno u pravu povremeno mi kontrom opali kolega eeCroat, što mi je posebno drago jer imam osjećaj da povremeno imam korektiv za svoje poglede na situaciju. U konkretnom slučaju, u potpunosti sam iz jednadžbe izbacio Amoryja Lovinsa i njegove teze, što bi i zelenima moglo vrlo efikasno poslužiti kao argument, samo da se riješe svojih uskih pogleda na stvari. Ovako, pak, još ćemo se dugo godina raspravljati o četrdeset godina starim projekcijama i 22 godine starom nesrećom u Černobilu. No, s druge strane, primjećujem da se posljednjih godina odustalo od Hirošime… :-))

Ljudi dragi, nisam nuklearni lobist, dapače, gradnju nuklearke vidim tek kao krajnje riješenje i tek ukoliko ne postoji drugi način da se problem s porastom potrošnje riješi, jer potrošnja električne energije raste i u budućnosti će rasti i tu nije bitna ni čak niti stopa, već samo činjenica da ne želimo niti previše zagađen zrak zbog pretjerane gradnje novih termoelektrana, niti čelične grdosije od vjetroturbina na baš svakome brdu, a bome niti polovicu Dalmacije popločene fotonaponskim ćelijama. No, prezentirate li jedno, drugo ili treće rješenje jednim drugima ili trećima, odjednom postanete i nuklearni lobist i protivnik vjetroelektrana, ali i zeleni tudum i berač ljubičica. Problem je u tome što svaka tehnologija ima svoje prednosti i mane koje su jednima ili drugima prihvatljive ili neprihvatljive i ja nastojim pisati i o jednoj i o drugoj strani. Dok “lobiram” za nuklearke istovremeno pišem serijal članaka o tragediji u Černobilu, dok pišem o vjetroelektranama, istovremeno pokušavam izvući i neke njihove loše strane i u svemu tome pronaći neku mjeru. Općenito, zastupam stav da se niti jedno potencijalno riješenje za energetske probleme ne treba apriori odbaciti, pa bile to nuklearke ili štednja energije, no želim da se kvalitetno odvagnu prije nego li završe u saborskoj ili nekoj drugoj odlučujućoj raspravi.

Ipak, ono što me možda najviše dotakne jest kad netko raspali da je tvoje obrazovanje krivo za tvoje stavove, ne shvaćajući da se taj argument vrlo lako može okrenuti protiv njega samoga. Tako je tijekom rasprave je moj fakultet proglašen ispiralištem mozgova, pa si dopuštam postaviti pitanje što su li to završili ti isti zeleni da imaju toliko uniformne i zatupljene poglede na svijet. Ma, zapravo, vrlo vjerojatno nemaju, ali ja valjda uvijek nalijećem na uvijek iste ljude s vrlo jednolikim stavovima. No, tragičnije od toga jest kad diplomirani inženjer nekoliko godina nakon što je dobio diplomu još uvijek ne može preboljeti nepravde koje su mu navodno nanijete za vrijeme studija, o čemu je jučer pisao Zvone. Naime, on je na nekoliko predmeta bio i meni asistent (iako se toga vrlo vjerojatno ne sjeća) i ja nisam imao nikakvih problema niti s njim, niti se općenito mogu požaliti da sam došao u sukob s nekim na FER-u, a ako je i bilo nekakvih nepravdi one su u tom jednom jedinom svečanom trenutku primanja diplome u ruke ponosno zaboravljene.

Povezani članci

• Moja crna suza ispod lijevog oka
• Navala na gradnju vjetroelektrana u šibenskom zaleđu, a dozvole na kapaljku
• Moj stručni ugled ili o vezi energetike s politikom, ekonomijom i ekologijom
• Je li hrvatska javnost uistinu suviše ZELENA?
• Skandalozno! I Bez!Komentara odbio emitirati reklamu za Pollitiku.com! :-))
• Napušteni gradovi (1) - Pripyat, Kadykchan i Etzweiler