Počinje traženje posla, a stvari se polako zahuktavaju… :-)
Jučer sam svratio do Borje da vidim redakciju časopisa Plan B i nakon što su me na porti Vjesnikova nebodera prvo poslali na interni kiosk da se raspitam gdje je redakcija, na kraju su mi uz predočenje osobne ipak pustili gore. Iako je borja inzistirao da postoji opasnost da se kakav aviončić zakuca u neboder dok sam tamo, umjesto aviončića me dočekao prekrasan pogled, kojim, kao što i odgovara mojoj struci, dominira elektrana/toplana: EL-TO Zagreb (na slici). Doda li se tome još činjenica da s jednog drugog mjesta koje redovito posjećujem puca prekrasan pogled na drugu elektranu/toplanu: TE-TO Zagreb , mogu reći da je moj život u stručnom kontekstu potpun. Posljednjih tjedan dana, inače, u prosjeku pošaljem po jednu molbu s pripadnim životopisom na adrese poslodavaca, a prvi pozivi počeli su pljuštati danas. Pobogu, već sutra imam i prvi razgovor za posao… :-) (držite mi palce op.a.)
Naravno, sva ta događanja, ali i činjenica da još uvijek radim u UNDP-u i pokušavam imati kakav-takav društveni život te pročitati “Foucaultovo njihalo” Umberta Eca kojeg sam pronašao tek u petnaestoj knjižari koju sam obišao govore da će ove stranice opet patiti. Kvragu, u posljednjih četrdesetak dana jedva da sam uspio naći dovoljno koncentracije da pročitam prvih 55 stranica knjige. Oni koji su čitali knjigu, znaju koliko je to teško štivo. Stoga, nema više prevođenja ruskih bajki u slobodno vrijeme. Za one, pak, koji mi prigovaraju zbog povremenih najava gašenja stranice, mogu samo povremeno slegnuti ramenima i reći da mi ponekad fakat prekipi. No, trenutno sam u veselom raspoloženju i takvih ideja za sada neće biti. Ovo je prvi blog koji je preživio godinu dana i mislim da je zaslužio da ga i dalje guram, iako neke stvari imaju svoj vijek trajanja. Faks, na primjer. Zapravo, pomalo jedva čekam obranu diplomskog (zadnji tjedan listopada, dan nakon rođendana) i diplomu u ruke da se barem u pogledu fakulteta mogu smatrati gotovim čovjekom. A, onda ide onaj teži dio… posao, žena, djeca, starost, smrt i nova inkarnacija… :-))
Povezani članci
- Kad pisanje više ne donosi nikakav vid satisfakcije… :-(
- Zašto pokrećem priču o biciklima?
- Svjedočanstva Černobila (2) - Put u unutrašnjost sarkofaga
- Nuklearci na putovanju: NE Mochovce - Bratislava - Beč
- Johnny Cash & The Muppets - Duhovi-jahači na nebu… :-)
- Prvi komentari na kampanju energetske efikasnosti


