Zaista mi se čini da je posljednjih dana počela sezona seminarskih i diplomskih radova jer posljednjih dana dobivam mnoštvo upita za dozvolu za korištenje materijala objavljenih na ovom blogu, što smatram da je krajnje u redu ako se poštuju uvjeti Creative Commons pod kojima su članci objavljeni. Drugim riječima dopušteno umnožavati, javno distribuirati i priopćavati djelo uz imenovanje autorstva u nekomercijalne svrhe, s tim da prerade tih članaka nisu dozvoljene. Naravno, ne mogu vas kazneno goniti ako prepišete moj članak za potrebe seminarskog ili diplomskog, no prema mojim saznanjima za ovu destinaciju zna puno ljudi, pa vjerojatno i vaši profesori, tako da je lako moguće da pronađu odakle je copy/paste. Isto tako, ne garantiram točnost svih podataka koji su objavljeni, budući da je dobar dio istih prenošen iz medija, a zna se kako određeni novinari pristupaju svom poslu: krajnje aljkavo prema stvarima koje ne razumiju.

Druga stvar koja me pomalo prenerazila jučer bila je jedna mlada dama, bolonjka s FER-a, koja mi je otvoreno i bez srama ponudila da joj napišem seminar na temu nuklearnih gorivih ciklusa, što sam odmah ispočetka odbio, jer ako ne znate sročiti prokleti nemušti seminarski rad na fakultetu, u daljnjem poslu vrlo vjerojatno će se dogoditi da nećete znati sročiti elaborate, tehnička rješenja, studije ili slične stvari koje ćete vrlo vjerojatno raditi gdje god se u energetskoj struci zaposlili. Ipak, čisto informacije radi zaintrigirala me cijena koju je bila spremna ponuditi, no kad je ponudila 400 kuna, samo sam se nasmijao. Pa i honorari za članke u 24 sata bi za istu količinu teksta vrlo vjerojatno bili veći, a kamoli za stručne članke u kakve spada i njen seminarski rad!

Stoga, savjet onima koji su odlučni da im netko drugi napiše seminarske ili diplomske radove: prvo dobro izvršite procjenu kome ste spremni ponuditi da odradi vaš posao, a drugo je da se dobro informirate o cijenama takvih usluga da se zbog istoga pred nekim na ovaj način ne biste osramotili… :-))

A što se mene tiče… ja se ne bavim takvim stvarima. No, ako trebate pomoć, poput skretanja pažnje na stranice na kojima možete pronaći odgovore na svoja pitanja, rado ću vam pomoći. Iako, meni je jako malo toga i za seminarske i za diplomski rad tijekom čitavog školovanje bilo servirano na tanjuru.

Povezani članci

• Šverc radioaktivnog materijala u bliskom nam susjedstvu?
• Aktualna situacija vjetroelektrana u Hrvatskoj na početku 2007.
• Ako je pozornica izvan kaveza, zašto publika stoji unutar njega?
• Coca-Cola možda smanjuje emisije, no proizvodi i dalje sadrže CO2!
• Kako vjetroelektrane utječu na elektroenergetski sustav Hrvatske?
• Game Over Project - Najveća odigrana partija Tetrisa na svijetu

Energetska situacija u Mađarskoj je naprosto katastrofalna: država godišnje proizvodi 32 milijarde kWh, a istovremeno troši 38 do 39 milijardi kWh električne energije, odnosno uvozi čak petinu električne energije koju potroši. Dodamo li tome pritisak Europske unije da se zatvori jedina nuklearna elektrana, NE Páks s četiri sovjetska VVER reaktora snage 440 MW, Mađarska bi se mogla naći u gadnoj gabuli. S druge strane ekološke udruge i aktivisti ne samo u Mađarskoj, već i u Srbiji i Hrvatskoj neće raširenih ruku dočekati vijest o produljenju radnog vijeka nuklearke koja se trebala zatvoriti 2012. godine na još 20 godina, to jest do 2032. godine. Ta se nuklearka, naime, nalazi svega 40 kilometara od hrvatske granice, a već je zabilježeno nekoliko incidenata koji su uglavnom pobrali više medijske pažnje nego što su uistinu bili opasni, osim možda reakcije kritičnosti od prije pet godina tijekom redovite izmjene goriva koja je po međunarodnoj ljestvici nuklearnih akcidenata (INES) svrstana u 3. stupanj, odnosno ozbiljan incident. Inače, NE Páks godišnje proizvodi oko 13 milijardi kWh električne energije, to jest zadovoljava oko 40% potreba Mađarske za električnom energijom.

I tako je Mađarska ipak odlučila krenuti nuklearnim putem, no s obzirom na energetsku situaciju u Mađarskoj samo produljenje rada nuklearke neće biti dovoljno, nego bi prema mišljenju energetskih stručnjaka trebalo graditi nove nuklearne kapacitete, budući da ostali izvori energije vjerojatno ne bi bili dovoljni za pokrivanje energetskog deficita.

Povezani članci

• Greifswald - tragom najnesigurnije nuklearne elektrane u Europi
• Sve me nešto pitaju kako radi ta nuklearna elektrana?
• Jučer Dan republike, uskoro Svjetski dan osoba s invaliditetom
• Zašto gradnja europskog nuklearnog reaktora (EPR) u Finskoj toliko kasni?
• Nastavljam ti priču o Toshibinom 4S brzom nuklearnom reaktoru… :-)
• Pet najčešćih nepoznanica i zabluda o vjetroelektranama

Nije dosta da su jučer Španjolci zagubili kovčežić sa radioaktivnim materijalom, danas vidim na portalu Jutarnjeg da se u susjedstvu, točnije u Institutu u Vinči nešto događa. Unutar instituta, naime, postoji eksperimentalni nuklearni reaktor koji se navodno već posljednjih 20 godina ne koristi, no kako reaktor koristi nuklearno gorivo, to je gorivo potrebno nekamo i odložiti i za to postoji bazen za istrošeno nuklearno gorivo što predstavlja visokoradioaktivni nuklearni otpad. Eh, sad, ako se s tim gorivom nije adekvatno postupalo, moguće je da je došlo do “curenja” radioaktivnosti i kontaminacije bazena i prostora u kojem se to nuklearno gorivo drži, vjerojatno ne i dalje od toga. No, kad se dogodi ovakva nesreća, u normalnim uvjetima trebalo bi doći do kompletne razgradnje i zbrinjavanja čitavog objekta, što je već ionako u planu do 2010. godine, a radi čega Europska unija i radi pritisak i novčano potpomaže Srbiju. Eh, sad, ako mi netko može objasniti sljedeću izjavu ministrice znanosti Srbije Ane Pešikan:

“Radioaktivno gorivo curi već više od godinu dana, no kako to ne predstavlja opasnost po sigurnost građana i životnu sredinu.”

Inače, institut u Vinči je poznat kao mjesto jedinog većeg nuklearnog incidenta u Jugoslaviji koji se dogodio u 15. listopada 1958. godine, kada je u reakciji kritičnosti poginula jedna osoba. Koga pak zanimaju priče iz Vinče, pronašao sam i odlomak iz knjige prof. Vladimira Ajdačića: “Nauka kao bajka” o događanjima i nezgodnim situacijama u Vinči koje su se događale za vrijeme i nakon raspada Jugoslavije.

Povezani članci

• Zašto gradnja europskog nuklearnog reaktora (EPR) u Finskoj toliko kasni?
• “Molimo poštenog nalaznika da nam vrati mali žuti kovčeg s velikom oznakom radioaktivnosti…”
• Kako izvaditi plutonij iz istrošenog nuklearnog goriva?
• Međunarodna ljestvica nuklearnih događaja
• Kako izgleda izmjena goriva u nuklearnom reaktoru?
• Misle li oni stvarno još za ove vlasti ratificirati Kyoto protokol?!