La Danse Macabre ili po naški “Ples mrtvaca”, srednjovjekovna je alegorija čiji se prikaz obično se sastoji od ikone Smrti koja vodi kolo u kojem se ruku pod ruku obično drže vladari, pape, crkveni velikodostojnici, plemići i grofovi, obični seljaci, mladići i lijepe djevojke, povlašteni i nepovlašteni svih staleža i životnih dobi noseći jedinstvenu poruku kako smo svi u smrti jednaki. Takve alegorije nastale su pod utjecajem dojma kakvog su ostavile srednjovjekovne pošasti kuge, koje su kosile čitava sela i gradove pred sobom, ostavljajući rijetke preživjele, kako među težacima, tako i među vladarskim i crkvenim staležom. Koliko god okrutno zvučalo, crna smrt je bila sredstvo pred kojim su nestale sve razlike u staležima u srednjem vijeku. Jedna od najranijih sačuvanih fresaka koje prikazuju danse macabre, nalaze se na zidovima groblja pri Cloître des Innocents u Parizu iz 1424. godine, no, kako to gotovo u svakom članku volim reći, i Hrvatska, odnosno Istra, svog konja za utrku ima.

Beram

Želite li posjetiti Istru, nemojte ni u bunilu propustiti jedan od najljepših gradića na tom predivnom poluotoku. Gradić se zove Beram i nalazi se nedaleko od Pazina, na stožastom brežuljku ponad plodne doline, kakvih je podosta u Istri. Naseobina na ovom brežuljku postoji još od željeznog doba, o čemu svjedoči pronađena nekropola a na ostacima pretpovijesnog naselja, sagrađena je rimska utvrda, da bi na njenim ruševinama izrastao srednjovjekovni kaštel, dok je na njima sagrađeno današnje moderno naselje koje je sačuvalo zrakasti raspored ulica kakav je ovdje očito bio oduvijek. Beram se prvi put spominje u darovnici kralja Berengara tršćanskom biskupu 991. godine , a status gradića dobio je 1571. Gradić je, osim po svojoj dugoj povijesti, poznat i kao vrlo važno glagoljaško središte  o čemu svjedoče sačuvani fragment homilijara (zbirke propovijedi iz 13. stoljeća) te bogato oslikani misal i brevijar (iz 14. stoljeća). Prostorom dominira župna crkva Sv. Martina pregrađena u 20. stoljeću u neormaničkom stilu koja iza glavnog oltara krije potpuno sačuvano kasnogotičko svetište sa freskama iz 15. stoljeća, starijima i od onih o kojima tek kanim pisati.

Beram
Više o Bermu možete pročitati ovdje, a ujedno prilažem i galeriju slika koja obuhvaća sve teme u ovom članku.

Sv. Marija na Škriljinah

Crkva Sv. Marije na Škriljinah nalazi se na oko kilometar sjeveroistočno od Berma i krije neke od naljepših gotičkih fresaka u našim krajevima. Ušavši u crkvu nespreman, posjetitelj ostaje osupnut prije svega činjenicom da u neskladu s baroknim oltarom dobro očuvane kasnogotičke freske prekrivaju gotovo svaki pedalj unutrašnjosti te malene crkve i poput slikovnice u 46 ilustracija prikazuju sekvence iz života Bogorodice i Krista. Pogledamo li pažljivo svaku od freski, primjetit ćemo da su biblijski motivi smješteni u tipičan istarski pejzaž sa brežuljcima i gradinama, a prizor dolaska sveta tri kralja na fresci Poklonstvo kraljeva interpretira vrlo svjetovno, tako da se u pratnji kraljeva nalaze dvorske dame i vitezovi u kasnogotičkoj odjeći. Freske je 1474. godine naslikao i potpisao majstor Vincent iz Kastva, a iste su, na opći užas bilo koga tko se imalo razumije u umjetnost u 18. stoljeću prebojane i djelomično uništene pri kasnobaroknom preuređenju crkve. Nakon dva stoljeća ispod sloja boje, freske su ponovno otkrivene i restaurirane u 1913. godine.

Ako niste u prilici posjetiti Beram, kopije freski iz crkve Sv. Marije na Škriljinah nalaze se u stalnom postavu Gliptoteke HAZU u Zagrebu.

Ples mrtvaca

Posjetitelj ulazi u malenu crkvu i svrnuvši pogled od oltara na freske na zidovima lijevo i desno polako prateći život Bogorodice i Krista približava se oltaru. U jednom trenutku u svome hodu dobiva osjećaj kao da je u cijeloj priči nešto propustio i polako se okreće leđima prema oltaru. Odjednom mu glavom prolazi vrlo jasna spoznaja o tome što se maločas nalazilo iza njagovih leđa. Tu je, odmah iznad ulaznih vrata u crkvu. Hrvatski danse macabre. Vrlo jasan i sugestivan u svojoj poruci. Poruci kojoj se ne mora ništa dodati. Freska prikazuje kosture koji pozivaju žive na posljednji ples i za razliku od uobičajenih prikaza danse macabre ovdje živi ljudi plešu ruku pod ruku sa kosturima. Neki od kostura drže instrumente, a neki oružje i smijući se tjeraju preplašene sudionike tog nemilog kola da plešu s njima. Među živima u procesiji stoje po hijerariji papa, kardinal, biskup, kralj, kraljica, ugostitelj, dijete, unakaženi, ratnik i kmet.  Uživljeni u sliku  gotovo da možete čuti instrumente kako sviraju posljednju koračnicu. Možda kosturi djeluju anatomski nesavršeno, ne posjedulju niti koljena niti zdjelicu, no poruka je, kao što rekoh, u potpunosti jasna i njoj se nema što više dodati.

Ples mrtvaca

Povezani članci

• Kratki blogerski vodič za putešestvije po Istri (update!)
• Meme: 10 najboljih bendova
• Noć muzeja u Zagrebu - 26.01.2007.
• Vjetroelektrana kao izvorni hrvatski proizvod
• Vlastite stranice
• Noć muzeja u Zagrebu - 25. 01. 2008. - preliminarni program događanja