Jučer sam krenuo u potragu za crtićem iz kojeg je ona dobro poznata melodija “Djeco, Ivica se zovem…”, međutim, nažalost nisam došao daleko, jer crtić očito nije nimalo lako naći, a pjesmu sam našao tek u obradi. No, mic po mic, preko medvjeda Bojana, pa “Vidi i ovo ima u MP3 formatu…”, dokopao sam se pristojne djetinjaste jugonostalgičarske kolekcije.

Sjećate li se Branka Kockice?

“Zeko, zekane… mali šumski zvekane…”

Priča se da Branko Kockica i dalje ima svoju emisiju na RTS-u, doduše nisam je uspio uhvatiti, no, kažu da je posijedio i da je star. Uh, nevjerojatno, 20 i više godina kasnije, nismo li svi toliko stariji? :-)

A pamti li netko nažalost pokojnog Dragana Lakovića i njegov Kolibre?

“Sreli smo jednog deliju, traži zemlju Dembeliju…”

Minja Subota?

“Razbole se lisica… suši se ko grana…”

Tu su još Ivo Robić i Zdenka Vučković sa pjesmom “Mala djevojčica” ili legendarni Zdenkin “Zeko i potočić”, ili malo manje djetinjasta Jasna Zlokić i njena “Skitnica” (ploču od silnog slušanja kao klinac sam izlizao do neprepoznatljivosti). Neka su u vremenskom raskoraku, možda sam čak neke stvari čuo više iz pričanja i zapamtio tada, ali za neke stvari sam uvjeren da sam vidio svojim očima i čuo svojim ušima. Prošlo je prokletih 20 ili više godina od nekih stvari, kojih se čak po nečijim mišljenjima i ne bih trebao sjećati. Ne sjećam se kada je Tito umro, rodio sam se godinu dana nakon toga, no rado se još uvijek nasmijem kad sjetim pjesama koje smo ili učili ili slušali…

“Druže Tito, mi ti se kunemo…”

… ili kad je čujem u izvedbi Zdravka Čolića… LOL… meni su to tada bili sve anonimni glasovi koji su se vrtili na vrpcama povodom raznih praznika, a praznici su u to doba stvarno bili događaji. Neke takve pjesme su izvorno ruske, preuzete vjerojatno do 1948 i velike ideološke raskrsnice… recimo…

“Budi se istok i zapad… budi se sjever i jug…”

… a neke se i dan danas obrađuju, recimo “Hej, vojnici, vazduhoplovci” koju je obradio poznati slovenski nostalgičarski bend Zaklonišče prepeva. Stranicu ne znam zbog kojeg razloga otvara isključivo u Internet Exploreru. Ipak, za one koji me čitaju, a nisu imali prilike čitati ijednog srpskog pisca ili pjesnika, ostavljam prve stihove pjesme Jovana Jovanovića - Zmaja, koju sam obožavao kao klinac:

“Điha, điha četiri noge… sve četiri krute…”

i toplo preporučam da u upoznavanje srpske književnosti krene ni manje ni više nego sa Petrom Kočićem i “Jazavcem pred sudom” (integralni tekst) te produže po Nušićevu “Gospođu ministarku” jer je srpska književnost iz doba istovjetnog hrvatskoj moderni daleko zanimljivija. Uistinu, nama je krajnji domet Janko Polić - Kamov. Ono što mnogi vjerojatno ne znaju jest da je kazalište “Jazavac” najvjerojatnije dobilo ime upravo po toj drami Petra Kočića, prije nego li je iz meni još nejasnih razloga preimenovano u “Kerempuh”. Ja sam nažalost bio te nesreće da sam u upoznavanje srpske književnosti krenuo puno prekasno. No, bilo kako bilo, cijelu priču bi najbolje bilo zatvoriti još jednom Zmajevom:

“Ala je lep ovaj svet… onde potok, ovde cvet…”

A ja krećem u utapanje u svoju nostalgičarsku kolekciju… uistinu, u njoj ima… svega… :-)

Povezani članci

• Svjedočanstva Černobila (4) - Ljudi koji su gasili podivljali reaktor
• Koliko je koštao radioaktivni materijal za ubojstvo Litvinenka?
• Top 5 - mala kolekcija starih dječjih pjesama za posluhnuti…
• Kako kreativno iskoristiti Plan B?! :-))
• Blackle - energetski učinkovita i očima neugodna tražilica
• Smiješna mala zemlja koju nitko ne voli, pa ipak… :-)