Jedan od osnovnih problema s “onim vjetrenjačama” kako ih neki zovu, odnosno vjetroelektranama kako ih mi energetičari zovemo jest u činjenici da je proizvodnja energije iz energije vjetra u svojoj biti: nepredviljiva. Iz tog razloga u proizvodnji nastaju viškovi ili manjkovi električne energije koje treba pokriti. Što se tiče pokrivanja manjkova, za tu svrhu postoje plinski agregati i elektrane, elektrane na ugljen, nuklearna energija ili akumulacijske hidroelektrane koje mogu spasiti situaciju ako vjetroelektrane ne proizvedu željenu količinu električne energije. No često se zna dogoditi da vjetra ima napretek, a mi moramo zakočiti vjetroelektrane jer potrebe za njihovom proizvodnjom nema. Ukratko, radi se o energiji vjetra bačenoj u vjetar. :-)

“Noćni vjetar”

Cilj projekta “Noćni vjetar” (Night Wind) jest spremanje proizvedene električne energije u hladnjače kakve se normalno koriste za pohranjivanje hrane, da bi se potom ta ista energija otpustila za vrijeme vršnih sati potrošnje. Drugim riječima dovoljno je zakupiti hladnjaču koja već postoji i isprobati cijelu stvar, a prvo testiranje izvedivosti dogodit će se u Nizozemskoj ove godine. No, što se krije iza cijele priče?

Ideja koja se krije u činjenici da je potrošnja električne energije tijekom noćnih sati manja od potrošnje tijekom dnevnih sati. Pretpostavimo li da spustimo temperaturu svih hladnjača u Europi za samo 1 Celzijevac i ohladimo ih te potom tijekom dana, za vrijeme vršnih sati potrošnje ih isključimo dok temperatura u njima ne poraste, potecijalno smo tijekom noći pohranili desetke gigavatsati proizvedene tijekom noći i prepustili ih tijekom dana onima kojima su potrebni. Cijelu priču s vjetroelektranama i hladnjačama te krivuljom potrošnje električne energije trebala bi razjasniti sljedeća slika:

Dnevna krivulja potrošnje električne energije u istočnoj Danskoj

Dakle, ako u 22h spustimo temperaturu hladnjače sa 4 na 3 Celzijevca, povećali smo potrošnju električne energije kada opterećenje na mrežu nije veliko. Zbog te povećane potrošnje našlo bi se mjesta i za proizvodnju vjetroelektrana kada imamo višak vjetra. Recimo da potom za vrijeme visoke potrošnje (crveno) koja počinje u 8 ujutro, dostiže svoj vrhunac u 18 sati i traje do 20 sati, isključimo hladnjače dok se njihova temperatura ne popne sa 3 na 4 Celzijevca, rasteretili smo mrežu za druge potrošače i smanjili potrošnju električne energije tijekom dana. Na taj način gledano, hrana u hladnjačama se neće pokvariti, a mi smo s postojećom infrastrukturom stvorili virtualni spremnik energije.

Sve što je zapravo potrebno da se realizira ovakav spremnik jest informacijsko umrežavanje vjetroelektrana, energetskih dispečera i hladnjača te pametan softver koji je u stanju temperaturu hladnjače prilagoditi proizvodnji električne energije iz vjetroelektrana koju će biti moguće dostaviti prema potrebi.

Upravo me ovakve jednostavne, ali ingeniozne ideje posebno vesele, tim više što se na taj način balansira s postojećim sredstvima, a smanjuje pritisak na konvencionalne izvore, koji su ujedno i izvori zagađenja stakleničkim plinovima. Sličnih ideja je bilo s pohranjivanje u vodikove ćelije koje bi služile kao akumulatori, no vodikove ćelije su skupa metoda u usporedbi s postojećom infrastrukturom koju je potrebno samo prilagoditi zahtjevima projekta, a vlasnicima takvih objekata dati dodatni izvor zarade.

Više o projektu “Night Wind” možete pročitati u prezentaciji projekta (.pdf), gdje su na najbolji način opisani ciljevi projekta.

Povezani članci

• Pohranjivanje energije vjetra pomoću komprimiranog zraka
• Vjetroelektrane i u kontinentalnoj Hrvatskoj?
• Mala ARTAS-ova vjetrenjača u srcu zagrebačke Dubrave
• Od prvog jedra do prve vjetroelektrane
• Višak informatičke i manjak elementarne pismenosti među klincima
• Kad Meksiko strpa velike hidroelektrane pod obnovljive izvore energije (a Hrvatska ne…)