Navala na gradnju vjetroelektrana u šibenskom zaleđu, a dozvole na kapaljku
Moram priznati da sam s vremena na vrijeme zahvalan ljudima koji mi doture ovu ili onu vijest, budući da u posljednje vrijeme imam jako malo slobodnog vremena za praćenje što se zbiva na područjima od mog posebnog interesa. Jedna dobra duša tako mi je danas dostavila link na članak u Slobodnoj Dalmaciji, vezan uz problematiku ishođenja dozvola za gradnju vjetroelektrane. Tvrtci GEP AE iz Zagreba, članici velikog austrijskog koncerna Hydrocontracting, koja je već izgradila 14 postojećih vjetroturbina na brdu Krtolin (11.2 MW), a koja je zainteresirana za daljnju gradnju vjetroelektrana na brdima Velika Glava i Bubrig (90 MW) te Crni Vrh (47 vjetroturbina ukupne snage 80 MW) te 10 kilometara dalekovoda, nakon dvije godine čekanja došla je dozvola od HEP-a za odobrenje priključka za brdo Bubrig od svega 15 MW, što je dovelo u pitanje čitav projekt. S druge strane HEP tvrdi da su tehničko-planski elaborati tvrtke manjkavi te da trenutno nisu u stanju prihvatiti veću snagu na tom području. Inače, prema podacima kojima raspolaže Slobodna Dalmacija do sada je HEP-u pristiglo čak 35 zahtjeva za priključak vjetroelektrana na prijenosnu mrežu, ukupne snage 1816 MW, dok sustav Hrvatske, prema proračunima EI “Hrvoje Požar” može prihvatiti svega 360 MW. Isto tako, u zaleđu Šibenika osim tri navedena projekta tvrtke GEP AE, Dalekovod je zainteresiran za brdo Pađane, Tudić elektrocentra iz Šibenika za brdo Glunaču na Boraji, Vrbnik, Ljubač, Crno brdo i Biskupiju, dok je C.E.M.P. Zagreb zainteresiran za projekt na Pađanima i Ljubačkoj Vlaki.
Iz navedenog moguće je zaključiti da HEP trenutno nema dovoljnu infrastrukturu prijenosne mreže koja bi podnijela priključak triju većih vjetroelektrana na tom području, ali i činjenica jest da je u slučaju realizacije većeg broja projekata vjetroelektrana na tom području čak i uz poboljšanje prijenosne mreže moguće lokalne nestabilnosti u sustavu. Isto tako, unatoč golemom interesu investitora, pitanje je može li EES u sadašnjoj strukturi podnijeti priključak većeg broja vjetroelektrana bez dodatnih ulaganja u poboljšanje infrastrukture, ali i mjere zaštite i automatizacije upravljanja, što je lako moguće da HEP prebaci na leđa investitorima ili kao u konkretnom slučaju dozvoli priključak tek jednim dijelom predložene snage. Inače, uz građevinsku dozvolu, graditi vjetroelektranu ima smisla tek ako postoji konačna energetska suglasnost te ukoliko se sklopi ugovor o otkupu električne energije što je oboje u domeni HEP-a.
Povezani članci
- Vjetroelektrane u Hrvatskoj na kraju 2007. godine
- Interspar glavna zvijezda, ali ovaj put bez građevinske dozvole
- Enercon E-126 - Trenutno najveća vjetroturbina na svijetu!
- Zar nam zaista treba još vjetroelektana?!
- Aktualna situacija vjetroelektrana u Hrvatskoj na početku 2007.
- Pohranjivanje energije vjetra pomoću komprimiranog zraka


