Danas sam u prolazu svratio i do Boćarskog doma u kojem se u šatoru održavao happening pod nazivom “Dani hrane i tradicijskih proizvoda” (.pdf) na kojem su izlagali poljoprivrednici i tradicijski obrtnici većinom iz okolice Zagreba. Značajan dio sajma zauzeli su vinari, proizvođači kupinova vina i kolača domaće izrade, bilo je nešto proizvođača eteričnih ulja (i lavande!), domaćih jabuka i jabučnog octa, pčelara i proizvođača meda te zdrave (vegetarijanske) hrane. Od posebnosti mogu još izdvojiti izrazito skupo meso i paštete od veprovine, jelena i medvjeđeg mesa te poduzeće koje proizvodi egzotične vrste voća i povrća poput: slatkog krumpira, tamarilloa (novozelandskih rajčica), tikvi i buća svih vrsta, kiwana i peruanskih jagoda i to u vlastitom uzgoju u Hrvatskoj! Radio se o poduzeću Šulog d.o.o. i ne bih ih ovdje reklamirao, da nisu bili zaista ljubazni i objasnili mi kako se konzumiraju pojedine vrste meni do tog trena čudnog voća. Ak poželite nešto od toga, cimnite ih, nisu predaleko: Donja Bistra je tek nešto dalje od Zaprešića… :-))

Moj prvi današnji ulov, prije svega, bio je med u saću kojeg obožavam žvakati. Naletite li na med u saću možete biti sigurni da jedete djevičanski, netretirani med, budući da bi bilo kakvo obrađivanje oštetilo pčelinje saće, a da niti jedan stroj nije u stanju proizvesti takvu ambalažu. Saće je samo po sebi jestivo tako da ga bez brige možete žvakati i cuclati, a u principu je metoda da ga žvačete i sišete sve dok u njemu ima meda. No, oni koji su već jeli med u saću vjerojatno to već znaju… ali i znaju kako je to fiiinooo… :-))

Drugi ulov je malo egzotičniji i poznat je pod nazivom fizalis ili peruanska jagoda. Radi se o egzotičnom voću koje raste na drvetu, a plod se sastoji od smeđe krhke lupine i žućkaste mesnate sredine koja okusom pomalo vuče (ovo je subjektivno!) na rajčicu i ribizle. Od njih se može raditi džem, a mogu se jesti i sirove, bez lupine koja niti je ukusna, niti je zdrava za organizam. S jagodama naravno, nemaju nikakve veze. Kažu da ih se smije pojesti najviše šest onako sirovih (.doc)… no, nakon ručka sam ih pojeo i više od šest i još uvijek iščekujem posljedice… :-))

I moj treći ulov je naravno vrlo fina stvar pod imenom kiwano. Izvana se može opisati kao bodljikava tikvica (eng. horned melon). Iznutra je zelene boje, kažu da je slatka, no o okusu neću govoriti dok je ne probam. Autohtona je u pustinji Kalahari, a danas je proizvode na Novom Zelandu, u Kaliforniji i očito i u Hrvatskoj. Kad probam budem vam rekao kak mi se svidjela… a do tada samo slikica… :-))

Eto, tek toliko da znate kakvu sve finu papicu ja volim isprobavati. Htio sam još kupiti
svašta, ali mislim da čovjek u nekim stvarim ipak treba znati… stati… :-))

Povezani članci

• Moj stručni ugled ili o vezi energetike s politikom, ekonomijom i ekologijom