Je li rasizam novi koncept?

Kako je rasizam nastao? Gdje je počelo? Povijest rasizma ili bolje rečeno najraniji primjeri rasizma koji i danas postoje je kastinski sustav koji se prakticira u Indiji. Ovaj oblik rasizma datira iz 1500. godine prije Krista i ugrađen je u hindusku religiju. Rasizam uključuje brahmane svijetle puti koji vladaju tamnoputim stanovništvom. Brahmani se dalje dijele na hijerarhijske klase od kojih su najniži daliti. Ekstremnost kastinskog sustava pokazuje činjenica da se sam pogled ili dodir ‘nedodirljivih’ od strane onih iz ‘višeg reda’ smatra zagađenjem. Smatrani inferiornima, Daliti ili nedodirljivi su najniži u kastinskom sustavu. Nisu bili ni prožeti da uđu u hinduističke hramove na bogoslužje, a s vremenom su prihvatili takav način razmišljanja čak i ovjekovječujući hinduistički kasteizam i seksizam u zajednici i u krugovima obitelji.

Povijest rasizma također se vidi u starom Egiptu. Poznato je da su razlikovali grupe prema njihovoj etničkoj pripadnosti s tamnoputim Nubijcima koji su živjeli u južnim regijama Nila. Zapravo, moguće je da su Egipćani mogli biti odgovorni za smrt crvenokosih ljudi koje su vidjeli kao simbole zla egipatskog boga Setha. Nakon što je pročitao natpis na jednoj od grobnica, Jean-Francois Champollion Mlađi iz 13. stoljeća napisao je: “Prema legendi… željeli su predstavljati stanovnike Egipta i stranih zemalja. Tako imamo pred očima slika raznih rasa ljudi poznatih Egipćanima… posljednja je ono što zovemo boje mesa, bijela koža najnježnije nijanse, nos ravan ili blago zakrivljen, plave oči, plava ili crvenkasta brada, visok stas i vrlo vitak, odjeven u dlakavu volovsku kožu, pravi divljak… zove se Tamhou…. Sigurno nisam očekivao, kad sam stigao u Biban-el-Moluk, pronaći skulpture koje bi mogle poslužiti kao vinjete povijesti primitivnih Europljana, ako netko ima hrabrosti to pokušati. Ipak, postoji nešto laskavo i utješno vidjeti ih, budući da nas tjeraju da cijenimo napredak koji smo naknadno postigli.”

Još jedan zloglasni narod u povijesti rasizma je onaj iz antičke Grčke i Rima. Stari Grci su prepoznavali razlike u ljudima baš kao i stari Egipćani, pa čak i povjesničar Herodot koji je živio u godinama 484-425 prije Krista čini se da ljude s crnom kožom naziva Etiopljanima ili ‘izgorjelim’ na grčkom. Čini se da je mislio na razlike u ljudskim fenotipovima kao rezultat prilagodbi zbog različitog okruženja. Čini se da su Grci imali vrlo nepovoljan pogled na svoje susjedne narode. Riječ ‘barbar’ dolazi od grčke riječi koja znači ‘ne-grk’ i odnosila se na one koji ne sudjeluju u usavršavanju i prosvjetljenju grčke kulture. Prema knjizi Povijest Gota, Herwiga Wolframa, “Barbari ne mogu razumno razmišljati niti djelovati, teološke su kontroverze za njih grčke… Pod napadom njihovih užasnih pjesama klasični metar antičkog pjesnika se raspada. ..

Barbare vode zli duhovi, “opsjednuti demonima”, koji ih tjeraju na najstrašnija djela… nesposobni živjeti po pisanim zakonima i samo nevoljko toleriraju kraljeve… Njihova je žudnja za zlatom ogromna, njihova ljubav prema piću bezgranična.Barbari su bez suzdržavanja…Iako se općenito smatraju zgodnim, predani su na osobnu higijenu…Trče prljavi i bosi, čak i zimi…Mašću plavu kosu maslac i ne brini da miriše na užeglo…

Njihova reproduktivna energija je neiscrpna; sjeverna klima njihove domovine, sa svojim dugim zimskim noćima pogoduje njihovoj fantastičnoj želji za razmnožavanjem…Ako je barbarski narod otjeran ili uništen, drugi alrea dy izlazi iz močvara i šuma Njemačke… Doista, nema novih barbarskih naroda – potomci istih plemena se stalno pojavljuju.” Doista, povijest rasizma trebala bi biti lekcija današnjim nacijama, a njegovi učinci trebali bi nas naučiti da svi imaju nešto za doprinos sveukupnom napretku ljudskih društava.